Dmitar Ivanovič Mendeljejev je rođen u Sibiru kao posljednje od
14 djece. Mendeljejev je revolucionisao naše razumijevanje osobina atoma i
stvorio periodni sistem elemenata koji se vjerovatno nalazi u svakom kabinetu
hemije u svijetu. Nakon je što je njegov otac postao slijep i nije više mogao
izdržavati porodicu, Mendeljejeva majka je otvorila fabriku stakla da pomogne
porodici. Ali u vrijeme kad je Mendeljejev završio srednju školu, njegov otac je
umro, a porodična fabrika izgorila. Sa većinom svoje djece, njegova majka je
odvela sina u Sankt Peterburg, gdje je radila neumorno i uspješno da bi poslala
sina na fakultet.
1849. kada je Mendeljejeva porodica došla u Moskvu, bilo je političkih nemira,
tako da su u univerzitetu odbijali primiti one koji nisu bili iz Moskve, pa su
odbili i Mendeljejeva. Zbog toga se porodica odselila u Sankt Peterburg, gdje se
uz pomoć prijatelja Mendeljejev uspio upisati na fakultet u jesen 1850. Njegova
majka je umrla ubrzo nakon njegovog upisa, a nekoliko mjeseci kasnije i njegova
starija sestra. Obje su umrle od tuberkuloze. Na samrtnoj postelji Mendeljejevu
je majka rekla da se uzdrži od iluzija, da insistira na radu, a ne na riječima,
te da strpljivo traži božansku i naučnu istinu. Te riječi je Mendeljejev smatrao
svetim.
Mendeljejev je nastavio raditi i dobro učiti na fakultetu, te je brzo napredovao
do treće godine, kada je dobio bolest zbog koje je morao ostati ležati u krevetu
sljedeću godinu. Ipak je nastavio studije, tako što su ga profesori i prijatelji
sa fakulteta posjećivali i davali mu zadatke. Mendeljejev je završio fakultet na
vrijeme kao najbolji student.
No njegovo zdravstveno stanje se nije poboljšavalo. Doktori su pretpostavljali
da ima tuberkulozu, te su mu davali maksimalno još dvije godine života, pod
uslovom da živi bolje i zdravije. No Mendeljejev je već imao životne ambicije na
umu i nadajući se da produži svoj život što je više mogao, otišao je u
Simferopolj na Krimu kraj Crnog mora, gdje je radio kao profesor u gimnaziji.
Tada je imao 21 godinu i njegov život na jugu je bio dobar. Ubrzo je zadobio
snagu da doktori više nisu našli tragova tuberkuloze u njegovom organizmu.
1856. se vratio u Sankt Peterburg i odbranio svoj magistarski rad na temu „Istraživanja
i teorije o širenju supstance pri zagrijavanju.“ Nakon toga se koncentrisao na
karijeru profesora i istraživanja.
1859. mu je je dobio zadatak od Ministarstva da ode u inostranstvo da uči i
razvije naučne i tehnološke inovacije. Između 1859 i 1861 je studirao gustinu
gasova sa Regnaultom u Parizu i radove spektroskopa sa Kirchoffom u Hajdelbergu.
Imao je priliku i da sarađuje s Borodinom i da sluša Canizzaroa, te su ovi
naučnici
uticali na njegov rad.
Nakon puta u inostranstvo vratio se u Rusiju, gdje je 1863. je postao profesor hemije na
Tehnološkom institutu, a 1866. profesor hemije na Univerzitetu, gdje je
i doktorirao.
Tokom svog života je bio svjedok represije i nemira u državi. Kasnije je
iskoristio svoj ugled i moć da govori protiv toga. Zbog uplitanja u
politiku je i 1890. dao otkaz na Unverzitetu. I Mendeljejevov privatni život je
imao nemira mnogo godina. 1863. je zbog velikog uticaja svoje sestre Olge,
oženio se Feozvom Nikičinom Lasčevom. Imali su dvoje djece, ali Mendeljejev nikad u
stvari nije istinski volio suprugu i malo je vremena provodio s njom. Postoji
priča po kojoj ga je Feozva pitala da li se oženio njom ili naukom. On je
odgovorio da se oženio i njom i naukom, ukoliko to nije bigamija, a ako jeste onda
se oženio naukom. 1882. se razveo od Feozve i oženio se najboljuom prijateljicom svoje
nećake, Anom Popovom. Ona je bila dosta mlađa od njega ali su se njih dvoje zaista
voljeli i živjeli srećno do njegove smrti. Imali su četvoro djece: Ljubova,
Ivana i blizance Vasilija i Mariju. Ana je imala uticaj na njegove poglede o
umjetnosti, tako da je primljen na Akademiju umjetnosti zbog svojih kritika i
slikanja. Mendeljejevu je fizički izgled postajao sve manje i manje važan, tako
da se govorilo da se šišao i brijao samo jednom godišnje.
Mendeljejev je objavio mnogobrojne publikacije od 1854. („Hemijska analiza
uzorka iz Finske“, 1854) do posljednjih 1906. Najpoznatija je "Organska hemija",
koju je objavio 1861, kada je imao 27 godina. Pisao je i knjige za škole, jer
nikad nije zaboravio značaj obrazovanja. Bio je jedan od osnivača Ruskog društva
hemičara i pomogao da se ostvari komunikacija između evropskih i američkih
naučnika.
Njegovo najveće dostignuće je stvaranje periodnog sistema elemenata i otkriće
zakona periodičnosti. 1869. je i prezentovao zakon periodničnosti, koji glasi:
Osobine elemenata i njihovih jedinjenja periodično se ponavljaju s porastom
njihovih relativnih atomskih masa. 1870. je rekao kako je moguće predvidjeti tri
nova elementa (eka-aluminijum, eka-bor, eka-silicijum). Svijet nauke je bio
zbunjen i mnogi su ismijavali Mendeljejeva predviđanja. Tek su u novembru 1875,
kada je otkriven eka-aluminijum, koji je nazvan galijum, Mendeljejeve ideje
shvaćene ozbiljno. I druga dva elementa su pronađena kasnije, te je dokazano da
su njihova svojstva vrlo slična svojstvima koje je Mendeljejev predvidio.
Mendeljejev je primio mnogobrojne nagrade za svoja otkrića. Umro je 1907.
Izvor: http://www.corrosion-doctors.org/Biographies/MendeleevBio.htm