JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ 

J.J. Zmaj je najplodniji srpski pjesnik. Pjevao je o svemu što je vidio, mislio i osjećao. Rođen je 6.12.1833. u građanskoj porodici. U Novom Sadu, tadašnjoj Srpskoj Atini, kako su je zvali zbog prosvjećenosti, inteligencije i njenih demokratskoih ideja. Gimnaziju je završio u Novom Sadu, a pravo studirao u Pešti, Pragu i Beču. U Beču je upoznao Branka Radičevića, Đuru Jakšića i sa njima se družio. Vraća se u Novi Sad gdje upoznaje Ružu Ličanin, svoju buduću ženu. Uviđajući da činovnički posao ipak nije za njega odlazi u Peštu i, poslije nekoliko godina, završava medicinu. Kao ljekar službovao je u Pančevu, Sremskoj Kamenici, Novom Sadu, a jedno vrijeme bio je dramaturg Narodnog pozorišta u Beogradu. Umro je u Sremskoj Kamenici 14.6.1904.

Pjesnik J.J. Zmaj objavio je sljedeće knjige pjesama: Đulići, Pevanija, Đulići uveoci, Druga pevanija, Čika Jova srpskoj deci, Devesilje, Čika Jova srpskoj omladini.

Pisao je: ljubavne pjesme, rodoljubive, socijalne, elegične, satirične i dječiju liriku po kojoj je i stekao veliku slavu. Pored pisanja pjesama bavio se izdavanjem i uređivanjem časopisa: Javor, Zmaj, Žiža, Neven.

Opšte karakteristike Zmajevog pjesništva:
- oslanja se na narodnu tradiciju, ali i trpi uticaj njemačkih pjesnika, zatim Petefija i istočnjačke poezije
- "bio je pjesnik od koga su svi učili: Laza Kostić i Đura Jakšić i rani Vojislav Ilić, sve do ranog Dučića i Alekse Šantića"
- ljubav u Zmajevim pjesmama je mirna, svakodnevna, srećna ljubav muža prema ženi
- svoj tragizam je nosio sa puno dostojanstva: pjesme je oslobađao od prevelike patetike i pesimizma
- Zmaj pjeva iskreno, jasno i s ljubavlju, naročito kad je u pitanju poezija za djecu

U dječijim pjesmama Zmaj je obuhvatio cijelo djetinjstvo od kolijevke do dječaštva, sa svim onim što pripada dječijem svijetu: igrama i igračkama, životinjama, odnosom prema odraslima itd. U njima je dao bogatu i raznovrsnu galeriju dječijih likova. Glavne odlike Zmajevih dječijih pjesama jesu: fini lirizam koji ih približava njegovoj ranoj ljubavnoj poeziji, ozarenom svijetu đulića, smisao za uživljavanje u zbilju i psihu djeteta, jednostavan, lak, neposredan izraz pristupačan djeci i istovremeno privlačan odraslima.

Zmaj je tvorac srpske poezije za djecu i njen najveći predstavnik. Njegove dječije pjesme imaju, međutim, i šire značenje. One nisu samo specijalistička, namjenska poezija, nego i osobena forma pjesničkog, lirskog jezika, kojim su na nov način izražene osnovne preokupacije Zmajevog stvaralaštva. U njegovom književnom razvitku one se javljaju kao poslednja njegova pjesnička obnova. Pošto je iscrpio svoje mogućnosti u lirskoj i satiričnoj pjesmi, Zmaj je u subliterarnoj, polupoetskoj-polupedagoškoj formi dječije pjesme našao novu neiscrpnu riznicu poetskih motiva i formalnih mogućnosti.

"Oslobođen stega, koje su mu u izvjesnoj mjeri nametale ranije pjesničke forme, on će pod maskom naivnosti postići maksimalnu lirsku spontanost. Nova poezija biće svježa, laka, jednostavna, bogata hitrim invencijama i slobodnim asocijacijama. Puna lirskih boja i topline, sva u čežnji za nečim čistim i svjetlijim, ona će, na svoj minijaturni način, predstavljati obnovu zlatnih vremena srpske romantike šezdesetih i sedamdesetih godina"

POVRATAK