Čica
Grande nije samo tvrdice.On je i oličenje
tvrdičluka. Ta strast je ovladala njime ,gušeći svako drugo osjećanje. Njegovo
osjećanje čovječnosti svedeno je na
nježnost koju ispoljava ponekad prema kćerki i neko uzasno i svirepo sažaljenje
koje ispoljava prema staroj
služavki. Nikada
nije propustio ni jednu špekulaciju, ništa uradio dok nije dobro razmislio, jer
je kod njega sve dobro proračunato kao i micanje koje je koristio kad je god
zatrebalo. Zlato je njegova najveća strast, zatvoren u svojoj sobi on požudno
gleda i razgrće svoje novce. Grande je strašan, u kući ga se svi boje kao i u
varoši jer nema nikog ko nije bar jednim dijelom osjetio njegovu neumoljivost.
Svako jutro on dijeli najneophodnije namirnice za kuću, ono najminimalnije za
preživiti a o raskoši i da ne govorimo. Krijući se iza kuknjave o viječnoj
oskudici, pažljiv, oprezan i ćutljiv neprestano
vreba svoj pljen (potencijalni novac). Umire isto kao sto je i živio, sa strašću
koja je prešla u bolest ,pokušavajući posljdnjim naporom da poljubi pozlaćeni
krst.
Evgenija
Grande
je skromna,poslusna I potpuno potcinjena tiraniji svoga oca (ne uzimajuci u
obzir da ona drugaciji nacin zivota nije ni iskusila pa je i ovo moglo biti
normalno za nju) koji je volio ali i mucio.Od majke je nasljedila ogroman nagon
zrtvovanja.U ljubavi je nasla svoj zivotni preobrazaj .Ljubav joj je pruzila svu
potrebnu snagu da raskine sa djetinjstvom i cak da se suprostavi ocu koji je za nju
bio neprikosnoven autoritet.