Tok
pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju
njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline, o čudnom i
osobenom Karađozu, o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale
u sjećanju fra Petra. |
|
Nisu
opisane fizičke torture, ni poniženja kojima je izložen čovjek u
takvim zatvorima, a duboko je dosegnuta, i mimo toga, njegova tragična
situacija u Prokletoj avliji.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog,
usamljenog, đavolskog ostrva, u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u
kome gori život izolovanog, zastrašenog svijeta čije su veze sa
slobodnim životom pokidane. U ovim motivima sadržana je osnovna
teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti
Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima
ljudskog života i ljudske sudbine, kao i u njegovim meditacijama o
čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze
, u ''Ex Pontu'' . Ali
poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo
već upravo suprotno. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla
i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja, na čovjeku nije da to
pesimistički i bez reagovanja prihvati, već da kao lucidno i pred
sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde
i dobra u ovaj svijet. To je put ljudskog dostojanstva kojim je
krenuo i Ćamil, ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju. |