Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi, koji
radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze
s vijekovnim razlikama u kulturi, karakteru , psihi, stilu života, uvijek
postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki
suprostavljena svijeta. Te niti su dobro i zlo. Ćamil-efendija, mladi
intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života, koji je
dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Suočen i
sukobljen sa «božanskom logikom svijeta», s kojom se ne miri on se povlači u
sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima.
Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila, bile
one društvena mehanika ili božanska vlast. U djelu su izložene ideje o
besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta, o
potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. Kritika u njegovom liku vidi i
otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života, u
mladosti. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. On je: « Čovek
kratka veka, zle sreće i pogrešnog prvog koraka.» Ali njegov uzor
Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu, ali brojni su
i drugi likovi, kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija, koji
potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima.
Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova), vremenski daleke jedna
od druge povezale u jednu. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je
progonstvo mladog pjesnika u duši,
pjesnika u ljudskom srcu i mašti, Ćamila. Jedna tragedija uslovila je
drugu. Pod brutalnošću, okrutnošću divlje neumoljive sile, Ćamilova sudbina
identifikovana je sa Đemovom. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek.
Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe, ravnodušni čak iprema sopstvenoj
sudbini, u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. Ćamil nastavlja
Đemovu sudbinu, a Karađoz im se priključuje, utabanim putem «pogrešnog
prvog koraka», tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi
pogrešnog prvog koraka.