1-Koliko predmeti i priroda koji okruzuju covjeka uticu na njega?

    Tesko je biti srecan u prostoru ispunjenom tamom, gdje zvukovi huce i odjekuju pustim hodnicima i sablasnim parkovima u kojem je jedini izvor zivota crni ribnjak  , u cijoj se povrsini ogleda nebo stalno spremno na oluju.

Roderik  User  je , zivjeci u hladnoj , zatvoru slicnoj kuci , postao i sam ta kuca,  odnosno njeno ekscentricno otjelotvorenje.

Ali smatram da je on s vremenom i sam postao tamnica strasnija od te svoje kuce-tamnice , njegovi bolesni um i duh su postali pokretacko bice te kuce , i da je na kraju on i bio pravi uzrok  katastrofe.

Primijetila sam da kad sam neraspolozena , tuzna (kada mojim duhom ne vladaju "sile srece" ) , mogu uci u najsvjetliju , osmjesima veselog drustva ispunjenu sobu , i svojim ulaskom uvesti tamnu boju i notu zalosti u tu prostoriju.

Nekad ce mnozina srece nadvladati jedninu tuge , straha i bola. Ali ovaj svijet nije idealno mjesto , niti ga nastanjuju idealni ljudi , tako da sumorna jednina cesto pobijedi bajkovito srecnu mnozinu.

         2-Moze li covjek pobjeci od svoje kobne sudbine?

    Useri su nesumnjivo bili nesrecna porodica , poharana dusevnim i fizickim bolestima , tako da su stanje straha i predosjecanja konacne katastrofe kod  Roderika Usera donekle razumljivi.

On je iscekivao potpuni kraj loze Usera (smrcu ledi Madelin i sebe samog) i zbog toga strahovao , ali  mislim da je taj STRAH  stvarni uzrok  njihove smrti Covjek koji je ubijeden da mu je Bog odredio jednu i samo njegovu zlu sudbinu , odnosno smrt , taj ce svojim strahom i iscekivanjem svog "konacnog suda"  sebe i dovesti do tog smisljenog kraja. Tako gledajuci na gore postavljeno pitanje , mozemo zakljuciti da je odgovor  da ne mozemo pobijeci od svoje sudbine.

Ali da je , na primjer , momak  koji voli trkaca kola i brzu voznju odlucio da isfrustriran i ocajan ne sjedne za volan nakon nekoliko pica , vec da svoj ocaj i frustraciju prespava , jos uvijek  bi me svaku noc uspavao lose ispricanim vicevima i nikom drugom izrecenim tajnama.

Bog nikome nije odredio zlu sudbinu , covjek   je sam za sebe kroji i nosi.

       3-Kakva je povezanost fizickih i duhovnih stanja , odnosno fizickih i duhovnih bolesti?

    Roderik i ledi Madelin su svoje ionako krhko fizicko stanje ucinili jos krhkijim jer su dvije preosjetljive duse , opsjednute strahom , kao osnovnim osjecanjem.

Hipohondar  svakako nije pozeljno drustvo , vise zbog stanja svog duha , nego zbog bolesti koje ga muce. Kada smo neraspolozeni i depresivni , podlozniji smo i tjelesnim bolestima.

          4-Postoje li slucajnosti?

     Narator  je citao Roderiku pricu o junaku koji ubija zmaja. Zvukovi borbe iz te pripovijetke  bi se ubrzo zaculi u kuci ,ispred vrata sobe , svuda oko njih. Kada je u prici opisan strasni zvuk  razbijanja vrata i ubijanja zmaja ,istu buku su culi njih dvojica , a vjetar je odskrinuo vrata ispred kojih je stajala ledi Madelin u samrtnim bolovima. Zanemarili su sitne znakove i tihe sumnje da da ona mozda nije mrtva , i sahranili su je zivu.

Mislim da "savrsene" , "ciste"  slucajnosti ne postoje. One su uvijek najavljene , predstavljene nekim drugim dogadajima , drugim "slucajnostima". Kada bi ljudi prepoznali te najave dogadaja , slucajnosti ne bi bilo.

            5-Da li je sam strah veca opasnost od onoga cega se bojimo?

       Svakom covjeku individualno razlicite stvari predstavljaju izvor straha. Ljude muce neki bolesni strahovi od , na primjer , dodira sa drugima , od otvorenog ili zatvorenog prostora , strah od insekata , visine..., i tim ljudima je njihov strah postao glavni , a cesto i jedini , zivotni pratilac.

Usamljenicki zivot Roderika Usera , pracen pretjeranom osjetljivoscu duha i tijela i stalne licne teragedije su unijeli neobjasnjiv strah u njegove misli. Lice i pogled Roderika Usera su postali lice i pogled STRAHA koji vise nema izvora, uzroka ni cilja . Taj strah je sam sebi i uzrok  i svrha.

Strah je nepozeljan faktor u nasem zivotu , opsjednutost predmetom naseg straha  nas ogranicava , a paranoja prouzrokovana fobijama i morama nas unistava ,ubija duhovno bice u nama i oblikuje nas u sebi slicne monstrume. Kao takvi , i mi postajemo izvor straha drugim ljudima.