LITERARNI RAD

Otkako je poslije svojih pocetnih ali i ne pocetnickih pripovjedaka(1923,1924),objavio roman «Fiesta» poznatiji kao «Sunce se ponovo radja»,Hemingway je bio u sredistu paznje najsire svijetske citalacke publike i ostao najpopilarniji pisac Amerike za posljednjih cetrdeset godina.Ovo interesovanje je bilo stalno,raznoliko i sirilo se u vise smjerova.Sa djela je ono prelazilo na covjeka i sa covjeka na dijelo.Jer primjetilo se da je ovaj pisac svako svoje iskustvo,koje je istovremeno bilo i iskustvo velikog broja njegovih savremenika,da sve ono sto posmatra i vidi prenosi u svoje napise,pa se kod nekih ta zainteresovanost za postupke i dozivljaje Hemingwaya-covjeka pretvarala u nestrpljivo ocekivanje dijela,u zelji da vide kako ce on haosu cinjenica dati oblik,kako ce haos zivotnih podataka osmisliti.A ovo sto su drugi uocili,kasnije je on u jednoj svojoj izjavi i nedvosmisleno potvrdio,otkrivajuci pri tom nesto i od svog knjizevnog postupka.Rekao je «Ako pisac prestane da posmatra,on je gotov.Ali on ne mora da posmatra svjesno niti da razmislja kako ce mu to biti korisno.M;ozda tako i biva u pocetku.Ali kasnije sve ono sto on vidi ide u veliku rezervu stvari koje on zan ili je vidio.Ako smijem pomenuti ja pisem u vidu sante:sedam osmina svakog njenog dijela koji se vidi nalazi se pod vodom.Sve ono sto znate mozete eliminisati i to samo pojacava vasu santu.Onaj dio koji se vidi daje joj sangu.Ako neki pisac izostavi to zato sto ne zna,onda nastaje rupa u pripovjetki».
Da bi mnostvo iskustava djelovalo trebalo mu je dati oblik i Hemingway je ucio kako da to postigne.Pokusavao je da pise i vidio je da mu najvecu teskocu predstavlja da uoci sta se zaista desavalo,koje su to stavri koje su izazivale osjecanja sto ih je dozivio.Tako je pokusao da pise pocinjuci sa najjednostavnijim stvarima.Trazio je red i ritam,kojim da te stvari iznese da bi dobio onu pravu situaciju koja ce i u citaocu da izazove osjecanje koje je on dozivio.Na drugom mjestu,kako on kaze: «Evo kako sam naucio pisati-citajuci Bibliju».Tu je svakkao naucio kako se jednostavna pripovjetka kazuje,naucio je kakvu snagu moze da stekne izvjesnim ponavljanjem rijeci ili elemenata,i otkrio je jacinu i trajnost poezije i sto njemu izgleda najznacajnije otkrio je znacaj parabole.
Da bi spoio razne pripovjesti toga perioda,izmislio je «vinjete»,kratke pjesme u prozi,koju je trebalo da poveze jednim jedinstvenim osjecanjem zivota.Sredisnja temaHemingwayovih djela bila je smrt,najcesce nasilna smrt.i smrtnost,i umiranje,i zaljenje zbog smrti i onda nacin kako da se smrti suprodstavi pa da se ostane neporazen cak i kad se ne pobjedi.A u ovom vjeku smrt i umiranje,i odnos prema smrti i umiranju,bili su dozivljaj vecine ljudi na svijetu,jedna stvarnsot i jedna opsesija-dozivljaj smrti postao jejedan jezik vjeka.Taj dozivljaj blizine smrti bio je i rani dozivljaj Hemingwayev,neizbrisiv,centralni i usmjeravajuci i pretvorio se u njegovu sredisnju okupaciju,odredio njegovu temu i njegov licni umjetnicki postupak.Taj dozivljaj je prisutan i onda kad su njegovi junaci izmakli ratu ili ga prezivjeli da bi osjecali kako bi sam zivot mogao biti djavolski lijep.Hemingway je izbjegao sentimnetalnu iluziju srece,ali je zato uporno isticao i razvijao jedan element u covjeku koji iskupljuje kada je covjek vec neizbjezno suocen sa smrcu,a to je usmjeravanje prema sopstvenoj savjesti sto obiljezava jedini trenutak slobode.

povratak na početak Strana 1/2 Dalje>>