Heseov roman toka svijesti ili Hari Haler u magičnom pozorištu

    Tvorac romana toka svijesti je Fjodor Mihailovič Dostojevski, mada nije živio u vremenu njegove ekspanzije i dominacije. Njegov roman je najbolje nazvati pretečom romana toka svijesti, romana kojeg nam u XX vijeku predstavljaju Virdžinija Vulf, Džejms Džojs i Viljem Fokner. Ova vrsta romana postaje način za iskazivanje mehanizma funkcionisanja čovjekove psihe, odnosno alogične i asocijativne uloge ljudske podsvijesti. Ovi književnici uzimaju Frojdovo učenje o psihoanalizi, kao idejnu podlogu za svoje romane. Povezivanjem podsvijesti i stvarnosti nam se prikazuju preokupacije savremenog čovjeka, čovjeka koji je zastranio, ali koji još može da osjeća.
    Stepski Vuk je Heseov roman koji nije u potpunosti roman toka svijesti, ali je jedan njegov dio najbliži njegovoj ideji. To je dio u kojem Hari, očito pod uticajem droga, i u kojem istražuje sve dubine i protivriječnosti svoje ličnosti, to je podsvijest u obliku pozorišta i svijet kao glavni akter, u obliku glavnog junaka, Harija Halera. Ovdje saznajemo da je ljudska duša pravi univerzum, pun uspona i padova, najdublji
h ponora i najvećih vrhova. Ljudi su naučili da mnoge stvari potiskuju, stvari koje im čine bol, čija ih istinitost vrijeđa i poražava, pa ih zbog toga stavljaju duboko u podsvijest, bolje rečeno zaključavaju ih sa namjerom da progutaju ključ i nikad ih ne puste da izađu. Međutim, sve je to samo iluzija, jer je dovoljen i najmanji spoljašnji stimulus, da bi se zidovi rasprsli i da bi ''zlo'' izašlo na vidjelo. Ovo je bolan put, ali predstavlja jedini način za čovjekovo ozdravljenje, jer ljudi trebaju da se približe ideji čovjeka, jer će tek kada joj se približe biti istinski srećniji.
    Šta da kažemo, osim da roman toka svijesti predstavlja pravo osvježenje u dotadašnjoj književnosti, tvorevina koja na velika vrata uvodi i aktuelizuje najveće probleme savremenog čovjeka, njegovu usamljenost, izgubljenost, apatiju i male napore koje preduzima da bi se izvukao iz neprirodnog stanja i koji su upravljeni u pogrešnom smijeru. Ovaj roman nas uči da se svi odgovori kriju u nama i da stepen njihovog razrješenja ukazuje na to koliko smo mi, u stvari, ljudi i koliko zaslužujemo da se zovemo ljudima.