NESTO O DJELU

 

Hamlet je prva od Sekspirove "cetiri velike tragedije";napisana je 1601 god.,na samom pocetku njegovog "tragicnog perioda".Bilo je pokusaja da se dokaze da je u vrijeme kada je pisao Hamleta i druge velike tragedije Sekspir prolazio kraz neku tesku krizu u licnom zivotu-da je zapao u depresiju,da ga je u to vrijeme ostvila tajanstvena Crna Dama,opjevana u njegovim sonetama,da je pretrpio gubitak neke drage osobe.Po drugim pretpostvkama,Sekspir je u ovo vrijeme bio potisten zbog pada erla od Eseksa,svog navodnog prijatelja,koji se pocetkom 1601. god. pobunio protiv kraljice Elizabete i bio uskoro pogubljen.

Promjenu u opstem tonu Sekspirovih djela,koja tako uocljivo pocinje sa Hamletom,vjerovatno treba pripisati opstem duhovnom stanju u Engleskoj krajem XVI i pocetkom XVII vijeka.To je bilo vrijeme politicke nesigurnosti(kraljica Elizabeta I je vladala u svojim poslednjim danima u atmosferi sve vece neizvjesnosti),duhovne obespucenosti,lomljenja tradicionalnih i uspostavljanje novih vrijednosti,period kada su zbog razvoja novog znanja i empirijskih istrazivanja mnogi umni ljudi bili muceni nedoumicama u pogledu bitnih problema egzistencije.Sve to je dovelao do osjecanja duhovne ugrozenosti koje se odrazilo u mnogim knjizevnim djelima.Tako da je moguce da je i Sekspir bio pod uticajem te opste duhovne atmosfere.Imao je snaznog podsticaja da tekstove koje je pisao za svoje pozoriste usaglasi sa novim raspolozenjem koje je zavladalo.Hamlet je Sekspirov prvi veliki izraz tog raspolozenja.

Iako je nastanak Hamleta povezan sa ovom krizom duhovnih vrijednosti na smjeni dva vijeka,bilo bi pogresno smatrati da je ta drama samo odraz mjesta i vremena u kome je napisana.Hamlet je jedno od najslozenijih djela svjetske knjizevnosti.Ta tragedija je postala vrlo popularna,prezivela je sve smjene knjizevnog ukusa i do danas je ostala medju najcitanijima.

Jedan od razloga te privlacnosti ja sama prica o danskom kraljevicu,koja je do te mjere ljudska da i najrazlicitiji citaoci nalaze u njoj nesto sto ih uzbudjuje.Hamlet ima vitalnost mitske price koja se obraca najdubljim djelovima svjesti,na gubeci pri tome privlacnost zanimljive price o izuzetnim dozivljajima izuzetnog pojedinca.Odavno je primjeceno da svako doba,svaka generacija,pa i svaki covjek imaju svog Hamleta.

Stil i jezik

U vrijeme kada je pisao Hamleta Sekspir je vec u potpunosti izgradio svoj dramski stil.To je stil koji nosi pun naboj smisla i spremno se razlistava u pjesnicke slike.Neekonomicnost stila,primjetna u nekim ranijim Sekspirovim dramama,ovdje je ustupila mjesto sazetosti ,koja ne ide na stetu krepkosti ili jasnoce. Hamlet je drama velike izrazajne raznovrsnosti.Nacin govora se neprekidno mijenja i moze biti svakodnevan i neusiljen(kao u Hamletovom razgovoru sa strazrima),svejesno poetican(kao u opisu jutra na kraju prve scena),divlje zestok(kao u sceni u kraljicinoj odaji),efektno retorican(kao u Klaudijevim zvanicnim govorima),prisan i neposredan(kao u monolozima).To je stil pun one istinske dramske poezije koja u izdvojenim odjeljcima na ostavlja narocit utisak,ali u dramskom kontekstu dobija veliku upecatljivost.

Velicina Hamleta se ne moze objasniti samo reljefno isklesanim likovima i raznovrsnoscu stila.Mogle bi se pomenuti i mnoge druge osobina koje doprinose vrijednosti tragedije-vjesto gradjenje dramske napetosti ne samo u glavnom zapletu u cjelini,nego u i manjim "lokalnim" zaristima  drame(npr.pojava Duha);vizuelni dozivljaji koji se neizbrisivo urezuju u sjecanje (prizor Hamleta sa Jorikovom lobanjom);istancano kontrastiranje tonova i likova;poeticni i razgovjetni iskazi neodredjenih titraja  sa sumracnih podrucja svjesti;zadivljujuca uskladjenost i stihova i proze ne samo s onim o cemu se govori nego i s onim ko govori.Od Hamleta mozda ima formalno savrsenijih,ali izvjesno ne i bogatijih tragedija.