Porodica
Lav NikolajevicTolstoj je rodjen 9. jula(28. avgusta. 1828. na porodicnom imanju, Jasna Poljana, u Tulskoj guberniji, kao cetvrti sin Nikolaja Iljica Tolstoja i Marije Nikolajevne Volkonski. Njegovo je djetinjstvo bilo donekle normalno, za nekoga iz visokog drustvenog sloja. Kroz zivot su ga pratile smrti voljenih. U drugoj godini njegova zivota umire mu majka.
Sa sestrom Marijom i bracom Nikolajem, Sergejom i Dmitrijem se dobro slagao. Dmitri mu je bio najblizi po godinama, pa se sa njim najvise igrao, ali njihovi odnosi nisu napredovali tokom godina. Sergej je bio Tolstoju majka. Marja je postala sluzbenica. A brat kojem se divio bio je Nikolaj.
 

 

 

 

Mravlja braca i zeleni prut
Nikolaj je jednoga dana objavio svojim najblizima da posjeduje predivnu tajnu koja bi mogla sve ljude na svijetu uciniti sretnima. Ako bi svijet upoznali s njom, nastala bi vrsta zlatnog doba bez bolesti, bijede, mrznje. Svi bi se medjusobno voljeli i postali bi "Mravlja braca" ("Moravskiye bratya" - Moravska braca - o kojima je Nikolaj citao, a djeca pretvorila u "Muraveinye bratya" - Mravlja braca). Djeca su ideju s odusevljenjem usvojila pa su se cak igrali Mravlje brace. Kako kaze Tolstoj:
"Mi, narocito ja, Mitenjka i djevojcice, sjedali smo pod stolovesto je moguce blize jedno do drugoga. Te smo stolove zastirali maramama, zagradjivali jastucima i govorili da smo "Mravlja braca". Pri tom smo osjecali osobitu njeznost jedni prema drugima. Koji put je ta njeznost prelazila u mazenje, da se uzajamno milujemo, stiskamo jedno uz drugo, ali to bijase rijetko, te smo samo osjecali kako to nije ono pravo pa bi smjesta prestajali. Biti "Mravlja braca", znacilo je sakriti se od svih, odijeliti se od svih (i svega) i uzajamno se voljeti. Katkad smo pod stolcima razgovarali o tome sta (i koga)ko volis to je potrebno da se bude sretan, kako cemo zivjeti i sve voljeti."
Nikolaj je razotkrio ideju o "Mravljoj braci", ali ne i glavnu tajnu - onu po kojoj bi ljudi bili beskrajno sretni. Tu je tajnu napisao, kako je rekao, na "zeleni prut" zakopan do zivice pokraj ceste usumi Zakaz.
Tada je Tolstoj vjerovao da postoji mali "zeleni prut" na kojem je napisano nesto sto bi unistilo svo zlo u ljudima i dalo im velike blagoslove. Kasnije je vjerovao da takva istina postoji u ljudima i da će im se razotkriti i dati im sta ocekuju.
Dvije godine prije smrti, Tolstoj je diktirao svom tajniku, N. N. Gusevu: "Iako je tricarija, ipak zelim reci nesto sto bi volio da se ucini poslije moje smrti. Iako je to tricarija nad tricarijama: nemojte izvoditi nikakve ceremonije oko mog pogreba. Neka naruce drveni lijes, ko god zeli, neka odnese ili odveze ga u Zakaz, na mjesto "zelenog pruta". Barem postoji razlog zasto sam izabrao to mjesto, a ne neko drugo." Kada je spomenuo "zeleni prut" Gusev je opazio da su mu suze ispunile oci.
 

 

 

 

 

Moskva
Kada je imao devet godina, preselio se u Moskvu, ali svako ljeto se vracao u Jasne Poljane. Bio je to novi svijet za njega. Prosjaci na ulici (na koje niko nije obracao paznju) i tamosnji kmetovi, svi su mu pomogli da shvati - Jasne Poljane vise nisu srediste svijeta.
Nakon sto su kupili kusu, Tolstojev otac je otisao poslovno u Tulu. Dok je isao k jednom prijatelju, misteriozno se "pojavio mrtav" na cesti. Buduci da su mu papiri i novac nestali, vjerovalo se da su ga ubile sluge koje su bile s njim (a i sami tada nestali). Ubrzo nakon toga umire i Tolstojeva baka.
Gubitak dvajuporodicnih clanova (iste godine) ga podstice da razmislja o teskim pitanjima i formulise ozbiljne ideje o smrti i sreci. Zakljucio je da smrt moze doci bilo kada i da se sreca moze postici samo uzivajuci u sadasnjosti. Tako je sljedeca tri dana ostavio svoju domacu zadacu, procitao roman i pojeo gomilu kolacica koje je kupio sa zadnjom kopjejkom koju je imao.
Takodje je vjerovao da ako nauci izdržati patnju, neće nikad biti nesretan. Da bi mu izdržljivost porasla znao je držati rječnik ispred sebe pet minuta. Nekad bi se bičevao dok bi poceo plakati. No to nije dugo potrajalo.
Dok se ovakve misli i djela mogu ciniti neobicne za devetogodisnjeg djecaka, Lav Tolstoj je imao svoj dio djecackih briga. Jedna od takvih je bila i njegov izgled. Nos mu je bio kao cvjetaca, obrve su bile guste, a velike usne su ga uvjerile da je ruzan. Svaki dan se molio Bogu da ga ucini lijepim kao Nikolaja. Kada to nije pomoglo, uzeo je makaze i odsjekao obrve (sto ih je ucinilo jos guscima). Ove su brige, vec prirodno povucenog Tolstoja, pretvorile u jos zbunjenijeg i zatvorenijeg.

                                              NAZAD                                   DALJE