Albert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913. - Pariz, 4. siječnja
1960.), francuski književnik i filozof,
dobitnik Nobelove nagrade za književnost
1957. godine. Poznat je po svom karakterističnom stilu pisanja i tematikama
svojih djela.
Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog
čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice
evocira antičku Grčku, koja je "u svemu znala naći pravu mjeru".
Otac mu je bio zemljoradnik, a umro je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osnovnu
i srednju školu, a zatim sveučilište, Camus pohađa u
gradu Alžiru. Uči
filozofiju, ali se bavi raznim poslovima da bi se prehranio: dobavlja dijelove
za automobile, radi kao pomorsko-trgovački mešetar i kao činovnik u prefekturi.
Bavi se i meteorologijom.
Završava studije, diplomira iz književno-povijesnih znanosti, piše raspravu o
Platonu i Svetom Augustinu. Tom radnjom postiže diplomu koja ga osposobljava za
dalje studiranje i otvara put do najviših akademskih časti. No bolest,
tj.
tuberkuloza, sprečava ga da nastavi studiranje. S nekolicinom mladih ljudi
osniva dobrovoljačku
pozorišnu grupu zvanu Equipe. Premda Camus u to doba živi
oskudno (svoje je materijalne prilike sredio tek nakon rata, stekavši svojim
pisanjem građansko blagostanje), razmjerno mnogo putuje: Balearski otoci,
Italija, Srednja Europa... Usput se bavi novinarstvom, surađujući s lokalnim
novinama.
U Francusku je došao 1940. i s nekim kolegama
osniva ilegalne novine koje nose
znakovito ime "Combat", a nazvane su tako po grupi otpora kojoj pripada i Camus.
Glavno sjedište ove grupe bio je Lyon. Iz Lyona Camus se seli u Pariz, gdje
dočekuje oslobođenje. "Combat" tada nastavlja izlaziti normalno, a osnivač lista
koji je izvršio značajnu ulogu u pokretu otpora, nastavlja političku djelatnost,
pišući zapažene nepotpisane uvodnike. Camusovi su članci posvećeni najprečim i
najosjetljivijim pitanjima poslijeratnih dana, kao što je na primjer problem
čišćenja i odmazde.
Godine 1948. osniva Odbor za pomoć žrtvama totalitarnih država, zauzima
pozitivan stav prema stvaranju svjetske vlade koja bi bila nadnacionalna.
Argentinski pisac Ernesto Sabato zaokupio je njegovu pažnju, te ga Camus otkriva
ostatku svijeta.
1957. godine Albert Camus dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
Albert Camus je poginuo u prometnoj nesreći nedaleko od Pariza 1960.
U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je u pokretu otpora. Čitav
njegov opus temelji se na ideji o apsurdnosti ljudske sudbine. Modernog čovjeka
naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a nasuprot svijetu današnjice evocira
Antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu mjeru“.
Otac mu je bio zemljoradnik, a umro je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Osnovnu
i srednju školu, a zatim sveučilište, Camus pohađa u gradu Alžiru. Uči
filozofiju, ali se bavi raznim poslovima da bi se prehranio: dobavlja dijelove
za automobile, radi kao pomorsko-trgovački mešetar i kao činovnik u prefekturi.
Bavi se čak i meteorologijom.
Završava studije, diplomira iz književno-historijskih znanosti, piše raspravu o
Platonu i Svetom Augustinu. Tom radnjom postiže diplomu koja ga osposobljava za
dalje studiranje i otvara put do najviših akademskih časti. No, bolest, tj.
tuberkuloza ga sprečava da nastavi studiranje.
S nekolicinom mladih ljudi osniva dobrovoljačku pozorišnu skupinu zvanu Equipe.
Mada Camus u to doba živi oskudno (svoje je materijalne prilike sredio tek nakon
rata, stekavši svojim pisanjem građansko blagostanje), razmjerno mnogo putuje:
Balearski otoci, Italija, Srednja Europa… Usput se bavi novinarstvom, surađujući
s lokalnim novinama.
U Francusku je došao 1940. godine i s nekim kolegama osniva ilegalne novine koje
nose značajno ime ‘Combat’, a prozvane su tako po grupi otpora kojoj pripada i
Camus. Glavno sjedište ove grupe bio je Lyon. Iz Lyona, Camus se seli u Pariz,
gdje dočekuje oslobođenje. ‘Combat’ tada nastavlja izlaziti normalno, a osnivač
lista koji je izvršio značajnu ulogu u pokretu otpora, nastavlja političku
djelatnost, pišući nepotpisane uvodnike koji su toliko značajni i po formi i po
sadržaju da se u Francuskoj u to doba govori o stilu toga lista kao o nečemu
posebnom (style combat). Camusovi su članci posvećeni najprečim i
najosjetljivijim pitanjima poslijeratnih dana, kao što je na primjer problem
čišćenja i odmazde. Godine 1948. osniva Odbor za pomoć žrtvama totalitarnih
država, zauzima pozitivan stav prema stvaranju svjetske vlade koja bi bila
supernacionalna. Argentinski pisac Ernesto Sabato je zaokupio njegovu pažnju, te
ga Camus otkriva ostatku svijeta.
1957. godine Albert Camus dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
I kao završni čin njegova života posvećenog promišljanju apsurda
1960. godine,
nedaleko od Pariza, pogiba u
saobraćajnoj nesreći, zajedno sa svoje dvoje djece.
Nakon njegove smrti dolazi do objavljivanja romana „Sretna smrt“, koji je
napisao prije „Stranca“, ali je odustao od njegova objavljivanja i nedovršene
autobiografske knjige „Prvi čovjek“ koju je njegova kćer izdala 1994. godine.