Biografija
Franz Kafka (Prag, 3. srpnja
1883. - sanatorij Kierling kraj Beca, 3. lipnja 1924.), njemacki pisac.
Biografija
Rodjen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije,
Kafka potjece iz imucne židovske
obitelji u kojoj je dominirao radišni, no cesto tiranski i samovoljni otac.
Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao cinovnik - no vecim je dijelom Kafka
proveo život materijalno opskrbljen ocevim imutkom (cinjenica koja se cesto
zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao žrtvi bešcutnoga i despotskoga
oca grubijana). Umro je od karcinoma grkljana, prethodno naredivši svomu
prijatelju Maxu Brodu da spali vecinu njegovih rukopisa - posljednja volja koju
ovaj, nasrecu, nije ispunio. Brod je postumno izdao velik broj Kafkinih djela,
cesto uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Vecina je Kafkine uže
obitelji (sestre, oceva i majcina rodbina) stradala u nacistickom genocidu
Židova.
Spisateljski rad
Kafkin opus, koji se može podijeliti u nekoliko žanrova (romani, pripovijetke,
aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se reci,
spiritualno jedinstvo. Baštinik više tradicija (njemackoga romantizma,
fantasticne struje u književnosti, židovskih heterodoksnih ucenja kao i
kršcanske gnoze), poštovatelj velikana europske književne tradicije (napose
Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijaše i suputnikom
njemackoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je
iskazao cine ga autorom kojega se ne može utrpati u shematske podjele po
književnim pravcima.
Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogicnu
zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjecajem krivice i
zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu
dokuciti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u
romanima «Proces» (1925.), «Zamak»
(1926.) i «Amerika» (1927.), kao i u mnoštvu kracih i duljih pripovijesti, medu
kojima se istice «Preobrazba» (1915.). Repetitivni i besmisleni tlaciteljski
postupci nerazumljivog i svemocnog birokratskog aparata, mehanicke i apsurdne
reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i
nemogucnost komunikacije medu likovima koji se grcevito i bezuspješno trude da
spoznaju mehanizam opresije koji ih muci i proganja bez ikakvog vidljivog
razloga, realnost zbivanja koja je bliža dogadajima u snu nego u «obicnoj»
stvarnosti, iracionalni i fantasticni element u radnji koji ne može biti
reduciran na psihopatološke poremecaje - sve je to ucinilo Kafkinu prozu posebno
dojmljivom i utjecajnom u razdoblju poslije 2. svjetskoga rata (a i kasnije),
jer se iskustvo opce bespomocnosti pojedinca naspram sila kako
totalitarno-teroristicke (nacizam, komunizam), tako i liberalno-birokratske (demokratski
kapitalizam) države pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U
prepisci (najpoznatije je legendarno «Pismo ocu», kao i pisma ljubavnici Mileni
Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mucen nesigurnošcu, bespomocnošcu i
legijom psihoanalitickih kompleksa, dok aforisticki zapisi i kratki nacrti za
dulje tekstove, skupljeni u knjigama kao «Plava bilježnica» otkrivaju slabije
poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutoga pojmom «nerazorivoga»
spiritualnog elementa u covjeku. Napustivši tradicionalnu religioznost, Kafka je,
raspet izmedu žrvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost «nerazorivog»,
ostao jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeca.
Djela
Prakticki sva Kafkina djela su prevedena na hrvatski.
Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.)
Proces (Der Proceß; 1925.)
Zamak (Das Schloß; 1926.)
Amerika (1927.)
|
|
|
|
|
|