Fjodor Mihajlovic Dostojevski,jejedan od pisaca i velikana kojem se divim iz mnogo razloga.Svevremenski pisac cija djela zive i zivjece mnogo godina a moci ce ih svaka generacija uporediti sa svojim vremenom jer njegovi vidicu su isli cjelo stoljece unaprijed.Mnogobrojna djela Dostojevskog su proglasena za najbolja djela ikad napisana dosta od tih djela sam imala cast i ja da procitam.
“Dervis i smrt“ je djelo koje sam procitala 3 puta i stekla sam dojam da kad god da procitam saznam nesto novo.Dostojevski je karakteristican po tome da je cesto pisao inspirisan svojim zivotom,koji kako se vidi iz prilozene biografije nije bio ni malo miran i pasivan vec vrlo turbolentan i aktivan zivot.Upravo „Kockar“ govori o periodu zivota koji je posvetio ko ckanju.Cetiri godine prinudnog rada Dostojevski je proveo u drustvu ubojica i lopova, jer tada jos nije bilo uvedeno izdvajanje obicnih osudenika od politickih. Opisao ih je u Zapisima iz mrtvog doma (1862). Tu su do pojedinosti su ocrtana sva ponizenja i teskoce kojima je bio izlozen, kao i zlocinci medju kojima je zivio.On sam smatrao je da mora jos upoznati jos jednu zemaljsku patnju, muku emigracije i onaj uzasan strah za bijedni svakidasnji kruh. Sibir i katorga, najjezovitija karikatura Rusije, sve je to ipak bila domovina, sada treba da zbog pretjerane ljubavi prema svom narodu upozna još i čežnju što je nomad osjeća za šatorom. Još jednom se mora vratiti u bezimenost, jos dublje u tamu prije nego postane pjesnik, junak svojeg naroda. Ubrzo umire mu zena, a nakon toga i njegov brat. Svoja djela pisao je za novac, radi osusene kore kruha, a stvarao ih je u ubitacnim rokovima. Oskudica je Dostojevskog primorala na uzurban rad, ali je ujedno potakla njegovu produktivnost i omogucila intenzitet dozivljaja, dramaticnost, izgradnju feljtonistickog" stila. No ta oskudica imala je svoj uzrok i u temperamentu, prirodi samog pisca, koji je mogao i na drugi nacin, bez oskudice, organizirati svoj zivot. Dovoljno je zaviriti u njegova pisma, pa da se shvati, sto je za njega znacilo pisati roman. Bila je to teznja prema najvisem, "sve ili nista" govorio je.
Najveci dio njegovih djela potekao je iz Gogoljeve pripovijetke Sinjel i
zato je prilikom izlaska pisceva prvijenca Bjelinski rekao: "Rodio se je
novi Gogolj!". Po uzoru na njega, Dostojevski je njegov petrogradski
kolorit, zabacene cetvrti, prljave kucerine, bijedne stanare, svijet,
što ne hoda "sirokim, osvijetljenim bulevarima u dabrovim kapama ili
paradnim kocijama, nego u svojim bijednim rupcagama, na straznjim
stepenistima, koja zaudaraju na pomije" predstavio bijednim studentima,
svojim uvrijedjenim i ponizenim intelektualcima da bi se kroz njih vinuo
do najvaznijih teoretskih i idejnih pitanja svog vremena, ali sve to na
sirokoj utrtoj Gogoljevoj stazi. On je nastojao da njegova knjizevnost
bude i filozofija i politika i religija i znanost. Izuzetan utjecaj
pisca na suvremenu knjizevnost i njegovo prijelomno znacenje u povijesti
knjizevnosti proizlazi iz nacina na koji je on uspio knjizevno "oblikovati
zivot" samih ideja. Misaoni stavovi, filozofski problemi i ideoloska
pitanja u njegovim djelima do te mjere "ozivljavaju" da i suvremeni
citalac osjeca kako se tu govori o kretanju njegovih vlastitih misli,
onih misli o kojima na stanovit nacin govori i njegova vlastita sudbina.
Romani Dostojevskog i pored sve
svoje filozofcnosti "nisu flozofija; oni su knjizevnost koja to iskustvo
moze prenijeti citaocima jedino i iskljucivo na onaj nacin kakav pripada
samo umjetnickoj knjizevnosti. On je zacetnik jednog razvoja u
umjetnickoj prozi koji misaono previranje i borbu misljenja cini svojom
sredisnjom temom. Zbog toga se struktura suvremene knjizevnosti naprosto
ne moze razumjeti bez Dostojevskog. Tko nije procitao njegove romane,
tesko moze shvatiti ono o cemu se radi" u suvremenoj prozi i o cemu to
zapravo njen velik dio govori.Bilo kako bilo Dostojevski ce ostati vrh
svijetske knjizevnosti i svevremenski covjek i pisac,jednom rijecju
VELIKAN.
