Budenbrokovi

"Engleski, ruski, skandinavski roman od 1850. i 60.Vagnerov epski teatar, Sopenhaureov pesimisticki moral, Niceova psihologija dekadense, artistika Flobera i Gonkura, pored toga dobar dio humoristicke literature na donjonjemackom dijalektu, to su", precizira Tomas Man, "vaspitni elementi koji su pomogli da se uoblice "Budenbrokovi", pripovjedacki opus mladica izmedju 23. i 25. godine". Ovi elementi nisu osnova samo "Budenbrokovih", vec i sveg ostalog obilnog djela koje je Tomas Man stvorio poslije njih, pa i ranije.Na ovim elementima on je formirao svoj intalektualni ali i knjizevni lik, na njima, i razvijajucise sa njih, kao i razvijajuci njih, gradi sve ono dalje.


Dakle, podaci ne govore o samom djelu, nego je u njima rijec o jednom preciznom istorijskom razdoblju kao i o isto takvim knjizevnim, umjetnickim i filozofskim kretanjima koja je mozda neophodno znati da bi se djelo bolje razumjelo;o stvarima koje mogu biti zanimljive same po sebi.Isto tako, rijec bi mogla biti, i s pravom, o biografskim podacima, zivotnoj, umjetnickoj i psholosko-moralnoj evoluciji samog pisca, predstavnika njemacke literature u prvoj polovini 19. vijeka i jednog od prvih pisaca tog doba u svijetu, koji je, rodjen u uglednoj gradjanskoj porodici u Libeku, docekao kraj kao njemacki emigrant i americki gradjanin, i umro u Svajcarskoj.Jer licnost Tomasa Mana je u neposrednom odnosu sa njegovim djelom, a njegov zivot, osim sto je biografija knjizevna, reprezentativan je i u drugom, neposredno ljudskom, drustvenom i politickom smislu.U razvoju evropske, a posebno njemacke knjizevnosti, gradjanin nije suprotnost umjetniku;naprotiv, sav njemacki duhovni panteon do Tomasa Mana, pa i poslije njega, nose gradjani.Posredi je, ustvari, podjednako ugrozni polozaj i gradjanskog nacina zivota i umjetnicke egzistencije u situaciji opsteg raspadanja vrijednosti, moralnih normi i dotadasnjeg nacina materijalne proizvodnje zivota gradjanskog drustva.Proces zahvata mnogo dublje.

                                                                                                                              

Tomas Man, koji se smatraokao legitimni predstavnik i nastavljac gradjanske kulture, pa stvarno to i bio, dozivljavao ga je kao pravu moralnu i osjecajnu krizu.Otuda i pretvaranje gradjanina u umjetnika, uzeto kao neposredna fabula "Budenbrokovih" i tretirano kao proces slabljenja vitaliteta, kao dekadencija, nosi vise od bukvalne teme."Budenbrokovi" nisu samo "propadanje jedne porodice" nego, daleko sire, citavog jednog svijeta, i bas to je ono sto ovu dugu pripovijetku cini necim vecim od tzv. porodicnog romana.Vec u "Budenbrokovima", a pogotovo o kasnijim ostvarenjima, narocito u velikim novelama, ova tema, u osnovi neprestano na istoj suprotnosti tzv. umjetnizke i tzv. gradjanske egzistencije, zahvatice u osnove upravo svih moralnih i psiholoskih pretpostavki tadasnjeg covjeka i svijeta, i njihovih misaonih, drustvenih, politicko-filozofskih tumacenja.Ukratko problematicna egzistencija na izgled samo jednog darovitog ali zalutalog gradjanskog sina i nesvrsenog libeckog gimnaziste ispostavice se kao duboka poljuljanost gradjanske evropske egzistencije u cjelini.U njemackoj varijanti Tomasa Mana ta je pojava nasla svoju najdublju i, bas u "Budenbrokovima", epski najzanimljiviju formu.Dogadjaj kao spoljasnji splet i motivi kao spoljasnji pokretac uglavnom nisu bili od presudnog znacaja kod Mana.I u "Budenbrokovima", gdje je najvise onoga sto bi se moglo nazvati akcijom, u pitanju su odgadjaji redovnog zivota jedne porodice i sredine(senatorski izbori, trgovinske transakcije) ili nacina zivota uopste(svadbe, rodjenja, sahrane, svecanosti), jednog akcionog toka razumljivog samog po sebi i unaprijed datog.


PRIKAZ UZ RUSKO IZDANJE “BUDENBROKOVIH” (1936)


Ovaj prvi veliki roman Tomasa Mana jeste jedno od najznacajnijih djela njemacke knjizevnosti predratnog doba. Po svom drustvenom i umjetnickom znacaju jedino se jos ciklus romana Hajnriha Mana, koji prikazuje vilhelmovsko carstvo, moze uporediti s njim. U tom ciklusu (narocito u “Podaniku”) Hajnrih Man istupa politicki ostrije i aktuelnije od svog brata Tomasa.
U “Budenbrokovim” ne nalazimo takvu neposrednu aktuelnost. Fabula romana zavrsava se davno prije procvata i sloma vilhelmovskog razdoblja. Pa ipak on sadrzi duboku drustvenu kritiku, mada u slozenom, zamrsenom obliku. Umjetnicki oblik “Budenbrokovih”, tjesno povezan s tim osobenim vidom kritike drustva, takode je veoma osoben: u cijeloj njemackoj knjize-vnosti iz predratnih godina nema ni jednog jedinog po obliku ovako zaokrugljenog i monumentalnog romana tako mirnog toka. Ali ne samo u njemackoj-i u cijeloj svjetskoj knjizevnosti tog razdoblja malo je djela koja bi se u pogledu umjetnickog oblika mogla uporediti s ovim romanom.

U njemu se prica istorija jedne porodice. Opadanje burzoazije ovdje je prikazano u slici propadanja jedne trgovacke porodice. Nezavisno jedni od drugih, razni pisci, Manovi savremenici, prihvatali su se slicnih predmeta. Maksim Gorki napisao je ''Djelo Artomonovih'', Golsvordi ''Sagu o Forsa-jtima''.Vec je i Zola opisao propast jedne porodice i uklopio tu temu u siroko komponovanu sliku sloma Drugog Carstva. Najveci dio pisaca usretsredio je svoju pripovjedacku vjestinu na sudbine opisanih porodica a krupne politicke i ekonomske pojave druge polovine vijeka prikazao samo utoliko ukoliko su bile povezane s licnom sudbinom ovog ili onog clana porodice. Drustvena stvarnost javlja se u ''Budenbrokovima'' u neposrednom oblikusamo tamo gdje opipljivo pokazuje uspon ili pad porodice Budenbrok.

pocetna stranica