Za ovu anketu kao pitanje koje bi sebi trebali da postavimo poslužiće ova priča...

 

      Šest sati izjutra...Vika iz dnevnog boravka prekinula je prijatan san i izvukla bolan izraz na njenom licu - otac ponovo bjesni zbog neispeglane košulje.Okrenula se na drugu stranu, pokrivši se jorganom po glavi.Ova nesnosna jutara koja se ponavljaju kao po utvrđenom rasporedu, činila su učmalu svakodnevnicu još nepodnošljivijom.Činilo joj se da ovom, suviše stvarnom paklu, nema kraja.Žalila je za otjeranim snom - to je bio jedini mogući bijeg.Dan prolazi tako očekivano - jutarnja kafa i pola kutije cigara, čisto da je razbude;vika oko tri sata poslije podne - sve neprijatnosti kojesu doživjeli taj dan na poslu, roditelji istresaju na nju, prigovarajući joj zbog njenog umrtvljenog života i rješenosti da ništa ne uradi po tompitanju...Izlazi iz kuće, iznervirana što tim očekivanim, svakodnevnim neprijatnostima pridaje toliki značaj.Danas mora nešto da uradi, da napravi nekakav preokret; na bolje ili gore, to je sad svejedno. 
      Deset sati, veče i pripreme za izlazak, sa uobičajenim ljudima, na uobičajena mjesta...Poslednji pogled u ogledalo - ne može da vjeruje u šta joj se život pretvorio - samo istrošeni krug bez mogućnosti bez mogućnosti da se zaustavi.
      Diskoteka! hrpa ljudi, koji se udaraju laktovima i gaze, pokušavajući da plešu.Pogledom traži konobara, tekila bi joj tako dobro došla.      Poslije nekog vremena prešla je za šank, redajući prazne čaše i korice limuna ispred sebe.Još samo jedna, i još jedna, i još jedna...nesvjest.Pala je sa stolice, udarivši tupo glavom o pod - organizam nije mogao prihvatiti toliku količinu alkohola.Zatečeni, polupijani ljudi oko nje u prvom trenutku su je zagledali, dvoumeći se da li da joj priđu ili ostanu tako stojeći i iščuđavajući se - čisti ljudski strah.Poslije početne zbunjenosti, pozvali su hitnu pomoć.Gospoda u bijelom iznijeli su njeno polumrtvo tijelo, ostavivši začuđenu gomilumpoluotvorenih usta, u čijim se umovima već rađala priča o "incidentu" koju će sutra, kad se otrijezne, širiti gradom - naravno, svako će, neizostavno,  dodati neki svoj "ugao viđenja" - prokleta, uobražena gomila.
      U bolnici su joj isisali alkohol iz tijela, oživljavajući je protiv njene volje - nije bila u stanju da im kaže da je ostave na miru da umre.Poslije neka četiri sata probudila se sa osjećajem praznime u utrobi i mučnog, teškog bola u glavi.Zatvorenih očiju, prizivala je smrt, koja joj je, prosto, iskliznula iz ruku.Uplašila se pomisli da ju je otjerala na duže vrijeme, i da neće moći da je opet pridobije da radi za njenu "stvar" - konačni bijeg.Sjetila se priče koju je negdje čula - ako nešto dovoljno jako želiš, postoji velika mogućnost da ti se to i ostvari.Zaspala je sa nevjerovatnom željom da umre.  

Sandra Kukić

A pitanje glasi: Da li bi postupili isto kao djevojka iz priče ili bi vaš pokušaj razbijanja životne monotonije bio drugačiji?

Odgovore na ovo pitanje šaljite na e-mail adresu:  socivko@yahoo.com

Kreativnost Vrijednosti Istinita priča Test znanja