E. Klasifikacija alkoholizma i tipovi alkoholičara 

Postoji više različitih klasifikacija alkoholizma kao i alkoholičara.

Alkoholizam je hronična i progredijentna bolest čiji se razvoj sastoji iz dvije faze:

PRETOKSIKOMANSKE I TOKSIKOMANSKE.

Pretoksikomanska faza označena je sa dva fenomena:

1. pvišenom tolerancijom - koja se manifestuje kroz upotrebu sve veće količine alkohola

bez znakova manifestnog pijanstva. Javlja se obično poslije

višemjesečnog ili višegodišnjeg pijenja.

2. osoba iz nekog psihološkog razloga koristi alkohol najčešće radi ublažavanja napetosti,

straha, neizvjesnosti...

 

Toksikomanska faza obilježena je fenomenima poput:

1. gubitka kontrole - osoba pije do opijanja, to je trajan fenomen.

2. alkohjolne amnezije - može biti potpuna ili djelimična, ne sjeća se događanja u periodu

pijanstva.

3. nemogućnost apstinencije - to je kritična faza poznata kao «fenomen prve čaše». Jedan

dio alkoholičara pije po sistemu dolivanja što omogućava

kontinuitet održavanja alkoholemije u krvi kao bi mogli da

funkcionišu, jer u protivnom nastupa apstinencijalna kriza

( psihoorganski sindrom ).

4. pad tolerancije (hronična faza ) - nastaje u završnoj fazi bolesti npr. Lice koje je dnevno

konzumiralo 1 litar žestokog pića često nemože da

popije više od jedne do dvije čaše. 

 

Jedna od praktičnijih podjela alkoholizma u cilju što uspješnijeg ranog otkrivanja te brze i

djelotvornije pomoći alkoholičaru je podjela na:

1. RANI

2. SRDNJI

3. KASNI (terminalni) alkoholizam. 

1. U ranom alkoholizm javljau se početne promjene u sferi ponašanja, zdravlja, porodičnom,

profesionalnom i socijalnom funkcionisanju.

2. U srednjoj fazi moguća je pojava pijenja po sistemu dolivanja, javlja se povišena tolerancija,

problemi u porodici, na poslu i uopšte u društvu. Zdravlje je oštećeno i neophodno je liječenje.

3. U terminalnoj fazi postoji potpuna fizička zavisnost, neophodno je liječenje koje duže traje i

Sa manjim je rezultatima uspješnosti 

Jellinek daje sljedeću tipologiju alkoholizma (alkoholičara):

ALFA - alkoholičar pije u cilju olakšanja psihičkih i somatskih tegoba.Prisutan je pretoksikomanski

fenomen. Psihička zavisnost, pijenje prelazi dozvoljenu granicu u smislu količine, mjesta

i vremena . Ima probleme u sferi socijalnih odnosa ( svđe, sukobi u porodici, na radnom

mjestu...).

BETA- nema ni psihičke ni fizičke zavisnosti, postoje zdravstvene tegobe (čir, gastritis, ciroza,

polineuritis...). Piju učestalije i većekoličine alkohola.

GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija, gubitak

kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće

vrijeme.

DELTA-kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena

tolerancija

EPSILON-za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju

alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon

čega mogu opet da apstiniraju bez problema. Liči na temporalnu epilepsiju.

Hudolin i drugi autori smatraju da bi ovoj klasifikaciji trebalo dodati i

ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih pića. 

Dva osnovna tipa alkoholizma

Na osnovu DSM-III-R kriterijuma (American Psychijatric Association Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disoder ) alkoholizam je oštro odvojen od alkoholne adikcije

Alkoholozi danas smatraju da je osnovna razlika između adiktivnog i neadiktivnog alkoholizma ta što se kod prvog javlja isključivo psihološka zavisnost, nema težih oblika socijalne i profesionalne deterioracije. Dok je kod adiktivnog alkoholičara uvijek prisutna fizička zavisnost, gubitak kontrole u pijenju i krize po prestanku upotrebe alkohola.