-VAZDUSNI PISTOLJ-
Pocinjuci ovaj material želim da skrenem pažnju na
jednu vrlo bitnu cinjenicu. Svi elementi tehnike pozicije su striktno
individualni i da opis koji slijedi predstavlja generalni okvir koji treba da se
razumije kako bi se na adekvatan nacin primjenio u dnevnom radu sa
strijelcima i modifikovao za njihove individualne potrbe.
Naravno, osnovni principi opisani u ovom tekstu sadrže
esencijalne vrijednosti do kojih se došlo kroz dugi niz godina i mnogo
generacija uspješnih strijelaca iz citavog svijeta, kao i na osnovu iskustav
trenera, koji su sa njima radili.Oni principi predstavljaju fundament iz koga
se razvijaju i usaglašavaju individualne karakteristike. Kada se tome doda i
citava niz saznanja, otkrica, zakljucaka i sugestija koje dolaze od strane
specijalnih eksperata iz domena medicine, fiziologije, psihologije, fizickih
priprema, tehnološkog inženjeringa, biomehanike, informatike, dobijamo
jednu komplementarnu cjelinu, cije vrijednosti moraju biti uzete u obzir
tokom njihove primjene u svakodnevnom radu sa strijelcima.
Osnovna nacela pozicije zahtijevaju pažnju svih
aspekata pozicije nogu, tijela, glave i ruku, kao i pokret desne ruke, u cilju
postizanja stabilnog i mirnog nišanjenja u nišanskoj zoni mete.
Da bi se postigao optimalan hitac, neko može misliti
da je potrebno “samo” nanišaniti i povuci obarac na nacin koji ne remeti
zauzetu poziciju pištolja. Po najnerazvijenijoj definiciji to može biti i tacan
opis. Zapravo, moguce je izvesti veoma dobar hitac koristeci lepezu
razlicitih pozicija. Na osnovu ovog neko može pogrešno zakljuciti da
pozicija nije važan aspekt cjelokupne tehnike.
Medutim, svaki iskusan strijelac zna da nije moguce
držati pištolj perfektno mirno; veci pokreti pištolja u zoni nišanjenja na
meti zance smanjenje mogucnosti postizanja perfektnog hitca, koji ce
pogoditi centar. Strijelci nisu roboti, sposobni da održe pažnju na
nišanskim elementoma i povuku obarac mekano, nezavisno od pokreta
pištolja koji je prepoznat. To navodi na logican zakljucak da su psihološki
faktori u direktnoj korelaciji sa sposobnošcu stabilnog držanja pištolja i
sposobnošcu odradivanja perfektnog hitca.
Ako je strijelac zapazio da je pištolj nekorektno
poravnat sa metom, njegova pažnja ce biti usmjerena na poravnanje, a u
isto vrijeme koncentracija ce biti odvucena sa fundamenta – nišana.
Najstabilnija i u isto vrijeme najudobnija pozicija, je ona
kada je razmak izmedu stopala u širini ramena ili nešto manji. Stopla su
postavljena na takav nacin, da nema tenzije u mišicima nogu, prirodno
razmaknuta u stranu. Pozicija stopala uslovljava da desni kuk zauzima
pravac prema meti, a linija koja prolazi kroz sredinu stopala, gradi sa
linijom pucanja ugao od oko 22°. Težina tijela je resporedena ravnomjerno
na sredinu oba stopala ili blago preferira prema petama.
U odnosu na ovu postavku postoje varijacije, koje su
opisane u pezentaciji tokom predavanja, sa njihovim prednostima i
nedostatcima.
Gornji dio tijela je blago povijen suprotno od pravca
mete, dok je u isto vrijeme desni kuk pomjeren u pravcu mete. Na ovaj
nacin se težina tijela optimalno rasporeduje na obije noge i neutrališe
pomjeranje centra gravitacije tijela, uzrokovano podizanjem ruke sa
oružjem. Centar gravitacije tijela vrši svoju projekciju na sredinu izmedu
stopala ili nešto bliže lijevom stopalu. Na ovakav nacin rasporeda tjelesne
težine i centra gravitacije, aktiviraju se samo minimalno potrebne grupe
mišica, bez neportebnog trošenja energije i stvaraju se uslovi za duži
vremenski period treninga bez zamora.
Desna ruka mora biti potpuno ispružena. Ovo je
potrebno iz tri razloga:
• Rastojanje izmedu oka i nišanskih elemenata je uvijek isto,
• Lakat, nadlaktica i rame formiraju kompaktnu cijelinu sa jacim
vezama, cime se postiže bolja kontrola pokreta pištolja,
• Ispružena ruka bolje absorbuje povratni trzaj pištolja tokom
ispaljivanja hitca i na taj nacin poboljšava preciznost.
Desna ruka je ispružena u produžetku linije koja prolazi
kroz ramena ili nešto u lijevo od te linije. Na ovaj nacin se osiguravaju
uslovi za oprimalan rad sva tri dijela deltoidnog mišica.
U odnosu na ovu postavku postoje varijacije, koje su
opisane u pezentaciji tokom predavanja, sa njihovim prednostima i
nedostatcima.
Lijeva ruka i lijevo rame tokom procesa pucanja imaju
skoro potpuno pasivnu funkciju. Na osnovu ove cinjenice, najbolja pozicija
je “pozicija imobilizacije” tj. kada se lijeva ruka oslanja na kaiš pantalona ili
je pozicionirana u džepu. Vrlo cesto je pozicionirana na sredini stomaka,
cime se postiže kompaktna cjelina sa tijelom.
U prosjeku glava teži oko 5kg i predstavlja vrlo delikatan
problem u smislu pozicioniranja i kontrole pokreta. Uzimajuci u obzir
funkciju ocnog aparata, centra za ravnotežu u vestibularnom sistemu,
mnogobrojnih nerava koji u vratnom dijelu kicmenog stuba napuštaju
kicmenu moždinu povezujuci periferiju sa CNS-om, kao i mnogobrojni krvni
sudovi koji vode do i iz mozga, mora se puna pažnja posvetiti
pozicionuranju glave u cjelokupnom sistemu streljacke pozicije.
Glava treba biti okrenuta u desno na nacin koji pruža
udobnost, bez zategnutosti vratnih mišica i na nacin koji ne stvara
devijacije pozicije glave u bilo kom smjeru, od onog koji je predefinisan kao
optimalan.
Na ovaj nacin su ispunjeni potrebni zahtjevi za:
• Optimalne uslove rada oka u funkciji nišanjenja,
• Optimalni uslovi za korektno funkcionisanje vestibularnog sistema u
službi dobrog balansa,
• Optimalni uslovi za rad vratnih mišica, cime se preventivno utice na
brz i nepotreban zamor.
