UVOD

Alkaloidi su slozena prirodna organska azotna jedinjenja biljnog porijekla, jakog i svojstvenog fizioloskog dejstva i majne ili vise baznog karaktera, zbog cega se kiselinama daju soli; daju taloge sa izvjesnim brojem reaktiva. Bazicni karakter ove grupe jedinjenja uslovljen je prisustvom azota u molekulama. Azot se obicno nalazi u heterociklusu. Naziv "ALKALOIDI" dao im je 1819. godine MAJSNER i on potice od dvije rijeci: arapske, alkali = cijedj (soda); i grcke eidos = jednako podoban, slican tj. supstancije slicne aklalijama. Medjutim, u alkaloide se ubrajaju i neka prirodna azotna jedinjenja koja su na lakmus neutralna ili sasvim slabo bazna, kao sto su kofein, teofilin, teobromin, narkotin, narcein i neke druge supstance, jer imaju odredjeno ljekovito i otrovno dejstvo. Ipak potrebno je naglasiti da za medicinu najveci znacaj imaju biljni alkaloidi, jer se uglavnom oni koriste u terapiji.