UVOD
Alkaloidi su slozena
prirodna organska azotna jedinjenja biljnog porijekla, jakog i svojstvenog fizioloskog
dejstva i majne ili vise baznog karaktera, zbog cega se kiselinama daju soli;
daju taloge sa izvjesnim brojem reaktiva. Bazicni karakter ove grupe jedinjenja
uslovljen je prisustvom azota u molekulama. Azot se obicno nalazi u heterociklusu.
Naziv "ALKALOIDI" dao im je 1819. godine MAJSNER i on potice od dvije rijeci:
arapske, alkali = cijedj (soda); i grcke eidos = jednako podoban, slican tj.
supstancije slicne aklalijama. Medjutim, u alkaloide se ubrajaju i neka prirodna
azotna jedinjenja koja su na lakmus neutralna ili sasvim slabo bazna, kao sto
su kofein, teofilin, teobromin, narkotin, narcein i neke druge supstance, jer
imaju odredjeno ljekovito i otrovno dejstvo. Ipak potrebno je naglasiti da za
medicinu najveci znacaj imaju biljni alkaloidi, jer se uglavnom oni koriste
u terapiji.
|
|