|
|
Dugo ljudi nisu htjeli vjerovati, ali danas nema vise nikakve sumnje: covjek potice od zivotinje. Moralo je pobijediti naucno gledanje na svijet da bi se tek tada rasplinula razna vjerovanja o mitoloskom porijeklu covjeka, o cemu ima prica kod svih naroda.
Sta je prije milion i vise godina potaknulo ovo bice da se prestalo dalje prilagodjavati promjenama klime i okoline, da je eliminisalo jake zube i krzno, da nije vise dopustilo da mu se mijenjaju udovi i organi, to mi ne znamo. Sve sto mozemo pretpostaviti o ovakvom razvoju covjeka jest neki negativan stav prema prilagodjavanju. Poceo je svijet prilagodjavati sebi. Svladao je zivotinje jace od sebe, svladao je hladnocu i vrucinu, velike udaljenosti, ukrotio je vatru, vjetar i vodu i stavio ih u svoju sluzbu.
Ovo bice zavladalo je svijetom svojim umom, a sve sto je doslo kasnije nazvali smo kulturom. Razvitak covjeka i njegove kulture nerazdvojno je povezan sa njegovim organskim razvojem.
Covjekovi preci zivjeli su na drvecu. To pokazuje njegov kostur, narocito konstrukcija ruku i nogu. Onoga casa kad je sisao sa drveca, od toga se casa njegov svijet i njegov organizam promijenio. O razlozima silaska sa drveca moze se samo pretpostaviti. Posljedica hodanja po tvrdom tlu bio je uspravan hod i adaptacija ruku za ovaj novi nacin zivota. Lobanja dobija novi oblik, a mozak postaje covjekova odrednica i uslov za opstanak. Sposobnost ucenja, pamcenja, logickog misljenja i govor, prije svega, definitivno su odvojili ljudski rod od zivotinjskog svijeta. Prilagodjavanje je sad krenulo novim putem.
U poslednjih 100 godina nasao se izvjestan broj fosilnih ostataka jednog bica koje je nalik i majmunu i danasnjem covjeku. Dugo se sumnjalo da su to preci covjeka. Decenijama se trazila karika u lancu izmedju zivotinje i covjeka. Jedan od najjacih dokaza za evoluciju covjeka nasao se u Krapini kraj Zagreba. Postoji jos mnogo nalazista pecinskog covjeka koji svjedoce o nacinu zivota i prilagodjavanja. Najnovija vrsta ljudi, u koje se ubraja i danasnji covjek, nazvana je "Homo sapiens", mudri ili razumni covjek.
Sa covjekom i prvim alatom razvijao se i govor. On je najvazniji dio kulture, njime je covjek akumulirao znanje. To je onaj dio kulture koji dijete najprije nauci i preko koga uci sve ostale dijelove kulture. Govor predstavlja nepremostivu barijeru izmedju covjeka i zivotinje. Covjeciji jezik jeste sistem simbola sa konvencionalnim znacenjem, a sluzi u svrhu komunikacije, kao instrument izrazavanja ali i konstituisanja i oblikovanja covjekovih misli i osjecanja. Svaki jezik je tako konstruisan da se moze i dalje razvijati, uporedo sa porastom aktivnosti u narodu. Pretpostavlja se da je prije postojalo jos vise jezika nego danas.
Oko milion godina covjek je zivio neodvojen od prirode, kao njen sastavni dio. Prije otprilike 10.000 godina, poceo je zadirati u prirodu, mijenjati je i "raditi". U pocetku je on bio sakupljac plodova, a zatim postaje lovac. Covjek, mnogo slabiji od divljih zvijeri, lovi zivotinje koje su mnogo vece i teze od njega, a nema ni jedan organ velikih grabljivica: bez pandza je i jakih zuba, nema snaznu muskulaturu i brze noge, ali ono sto on ima je najmocnije oruzje, on lovi umom. U svojim aktivnostima covjek je oduvijek imao pomagace. To je bila u prvom redu vatra, koja odvaja covjeka dubokim jazom od ostalih vrsta.
Vatra je tako vazna za covjeka da mnogi narodi imaju price kako su je stekli, a najpoznatija je pripovijest o Prometeju koji ju je ukrao bogu Zevsu i dao ljudima, a zato bio strasno kaznjen. Na vatri su se grijali, branili od zivotinja itd., ali i pripremali hranu-kuhali i pekli, cime je hrana postajala mekanija i mogla se brzo jesti. Sirovo meso se zvace polagano, pa su ljudi bez vatre po citav dan trazili i zvakali hranu. Vatra im je dala vremena da se posvete konstruisanju alata. Tako pocinje izradjivati orudje i oruzje: kameno, drveno, metalno...
Velike promjene zbile su se prvo na podrucju koje mi, danas, nazivamo Bliski istok i Egipat. Tamo su ljudi uzgojili veliki broj korisnih biljaka i pripitomili dosta zivotinja, prvi put u istoriji izradili su stalna naselja. Izgradnjom naselja, stanovnistvo se pocelo mnoziti. Na mnogim podrucjima sirom svijeta razvile su se civilizacije cije tekovine ni danas nisu u potpunosti poznate. Najpoznatije od njih su, na americkom kontinentu: Maye na Yucatanu, Asteci u Sjevernoj Americi i Inke u Peruu. Tek u 19.i 20. Vijeku iskopani su i izvuceni ostaci ove originalne i visoko razvijene civilizacije.
Glavno zanimanje ljudi u vrijeme ovih prvobitnih zajednica bilo je stocarstvo i zemljoradnja. Jos uvijek se pouzdano ne zna sta je nastalo prvo-zemljoradnja ili stocarstvo. Da li su lovci poceli uzgajati zivotinje, a tek onda se naselili i uzgajali biljke, ili su se prvo osnivala naselja, a onda pripitomljavale zivotinje, pitanje je za cijim se odgovorom jos uvijek traga. Ova neolitska revolucija iz temelja je izmijenila zivot covjeka. Do masinske ere nije bilo tako velikih promjena u svim oblastima zivota. Racuna se da jos danas ¾ covjecanstva zivi na selima koja se po svojoj tehnologiji ne razlikuju mnogo od neolitskih naselja.
Koraci koji su uslijedili bili su osnova danasnjoj visokoj kulturi ili velikoj civilizaciji. Na raznim mjestima napredak je zapoceo u razlicitim oblastima. Nastali su gradovi i u njima specijalizacija zanata.Tehnologija je naglo napredovala, blagostanje je raslo, stanovnistvo se mnozilo. Naucna otkrica, organizovana drzava i pravo, zanatstvo i umjetnost glavna su obiljezja covjecanstva.
Za gradnju gradova trebala je nova tehnologija i bio je potreban bolji alat nego sto je kameni. Razvila se metalurgija. Izradjivali su se predmeti od bakra, bronze, a nesto kasnije i od zeljeza kojeg je bilo znatno vise i koje je bilo daleko jeftinije. To je uslovilo razvoj prometa i trgovine. Nastaje novac, kao opsti ekvivalent u razmjeni.
Ljudi su otkrili i druge izvore energije osim sopstvene snage: snagu vode, vjetra i snagu drugih zivotinja. Pocinje razvoj nauke. Prve nauke koje su se razvile jesu matematika i astronomija koje su nasle najsiru prakticnu primjenu. Epohalno otkrice bio je fonetski alfabet. Za razliku od egipatskih, komplikovanih hijeroglifa ili piktografa(slicica) u Palestini je stvoren genijalni izum: 24 od 26 glasova dobilo je svoje jednostavne znakove, koje svako dijete moze nauciti. Alfabet je samo jednom izumljen, oko 1000. God. P.n.e., i rasirio se naglo na istok i zapad. Jos i danas se svugdje upotrebljava sa izvjesnim modifikacijama.
Kad razvitak kulture dosegne neke vrhove, onda vise ne tece jednomjerno. Sad samo izvjesni dijelovi populacije idu u istom tempu naprijed i usvajaju sva dostignuca svog drustva, dok drugi zaostaju, a homogenost naroda se gubi. Tada nastaju zajednice, drzave gdje svi ljudi nisu obuhvaceni istom kulturom i ne vladaju njome kao sto je to pravilo u primitivnim zajednicama. Svi ne ucestvuju jednako u napretku nego se nalaze na raznim nivoima kulture. Jedno je sigurno, kultura se razvija postepeno, bez velikih skokova i pokazuje kontinuitet od pracovjeka.
Otkad je covjek postao covjek on neprestano mijenja svoju kulturu i svaki pojedini predmet u svojoj okolini. U covjeku postoji stalna tendencija za promjenom. Engleski antropolog Raymond Firth pise:"Esenca dinamickog procesa lezi u kontinuiranom djelovanju individualne psihe sa svojom mogucnosti nezadovoljenih zelja.Trazi se vise sigurnosti,vise znanja,visi status u univerzumu socijalnog sistema."
Kad se uvodi nesto novo, bilo da se razvilo u vlastitoj zajednici, bilo da je primljeno izvana, uvijek djeluje neka selekcija.Ne prima se sve sto se nudi; jedno se odbija sa nepovjerenjem, drugo se modifikuje, a trece se usvaja sa odusevljenjem. Uvijek postoji predispozicija, naklonost za neke predmete i oblasti zivota. U Evropi i Americi danas se lako i rado prima sve sto je u vezi sa tehnikom, dok su filozofija i religija neinteresantne. Naprotiv, Hindusima u Indiji, sve sto je u vezi sa filozofijom i vjerom cini se privlacno i interesantno, dok su im mehanicka poboljsanja potpuno neinteresantna. Kad se kaze da se kultura razvija, misli se uglavnom da ona raste, da se obogacuje. Kulturni elementi rastu i putuju. Kad rastu u vremenu, nazivamo taj proces tradicijom, kad putuju u prostoru, nazivamo ga difuzijom.
Velik dio kulture razvija se postepenom izgradnjom i polakom akumulacijom znanja i iskustva. Vecina elemenata u svakoj kulturi preuzeta je od susjeda, a samo mali dio je nikao u doticnoj kulturi. Premda ljudi toga nisu svjesni, istrazivanja pokazuju da vecina elemenata dolazi iz vana i siri se "difuzijom". Difuzija znaci asimiliranje tudjih elemenata i spoj ovih elemenata s domorodnom kulturom. I kad su neki strani kulturni elementi arpsorbirani, kao latinski alfabet ili islam, oni zauvijek ostaju alfabet ili vjera, samo se ponesto modifikuju prema predispoziciji sredine u koju su usli.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
