PERO

Vještina pisanja jedan je do najvećih doprinosa civilizaciji. Ali prije nego što je napravljeno prvo pero, bilo je potrebno mnogo različitih alatki za pisanje.

U staro doba čovjek je , na primjer, upotrebljavao naoštreni kamen kojim je grebao znakove i slike po zidovima pećine ili je namakao prst u sok biljaka ili u životinjsku krv i upotrebljavao ga “pero za pisanje”. Kasnije je za to upotrebljavao grumen zemlje ili komadić zemlje. Kinezi su slova kucali tankom četkicom od devine dlake.

Prva prava pera vjerovatno su napravili Egipćani. Pričvrstili su komadić bakra sličan današnjem čeličnom percetu za kraj šupljeg štapića.Prva slova pisana rukom javila su se kod Grka prije skoro 4000 godina.Grci su upotrebljavali pero od kovine,kosti ili slonovače, a pisali su na pločicama presvučenim voskom.Još kasnije pravila su se rascjepljena pera od šupljih, cjevastih travki, koje su umakali u nekakvo mastili I pisali njime po papirusu.

U srednjem vijeku po prvi put ljidi su naučili šiljiti pera iz guščijeg, vraninog ili labudovog pera i od njega pravili oruđe za pisanje.

Čelična pera su se počela proizvoditi u Engleskoj već 1780.god., ali su prešla u opštu upotrebu tek 40 godina kasnije.Prva naliv pera,kojim i mi danas pišemo,napravljhena su u SAD-u 1870.god.Dio kojim se piše napravljen je obično od 14 karatnog zlata,a sam vrh je presvučen iridijem.To su glatke,čvrste kovine koje omogućavaju da pero ne grebe papir prilikom pisanja. Mastilo se nalazi u samom peru,u rezervoaru od tvrde gume ili plastične mase,koje ima oblik cjevčice.

Pero s kuglicom umjesto vrha izumljeno XX vijeka. Piše se sićušnom kuglicom od kromiranog čelika.

nazad