PAKLENA NARANDŽA
( A CLOCKWORK ORANGE )

Remek-djelo danas neosporno najvećeg reditelja, nastalo samo tri godine poslije velike 2001: Odiseje u svemiru. Kjubrik je kao književni predložak imao istonaslovni roman engleskog pisca Entonija Bardzisa. Posredi je žestok opor, uznemirujući film o sučeljavanju dvije vrste zla: pojedinačnog i institucionalizovanog. Smjesten u prepoznatljivo blisku budućnost, film priča o sadistčki zlom tinejdžeru Aleksu, nužnom proizvodu jednog krajnje outđenog ustrojstva svijeta, gotovo bez ikakvih atributa ljudskosti. Prazneći se u mahnitim orgijama nasilja, čije su žrtve isključivo ne moćni i nezaštićeni, glavni junak jednog trenutka prelazi i posljednju granicu -izvršivši ritualno ubistvo velikom falusnom skulpturom. Pošto biva osuđen, u zatvoru ga podvrgavaju naročitoj vrsti uslovljavanja, takozvanom Ludovikovom postupku, čija je svrha da se u njemu stvori uslovni refleks protiv činjenja zla. Ovako "izliječen" Aleks vraća se u isto ono društvo u kome je mogao da opstane samo kao zao, a kako to više ne može da bude, nužno postaje žrtva. i tako, društvo svoj problem prebacuje na pojednica, ostavljajući ga Osakaćenog da opstane u jednom opakom, divljem svijetu. Za Kjubrika tu nema nedoumice: on je na strain pojedinca, te će tako Aleks, pošto bude prošao pakao nasilja i pošto pukuša samoubistvo, ponovo postati ono što je i bio i što, zapravo, nije ni prestajao da bude – zla jedinka u zlom svijetu. Dejstvo Ludovikovog postupka Iščileće iz njega poslije pada sa krova zgrade jedne od njegovih ranijih žrtava, a sa njim i samoobmana društva da se zlo, na kome i samo počiva, može raščistiti vještačkim putem. Jedna od ključnih Kjubrikovih dosjetki u ovom filmu bilo je dovođenje u vezu nasilja sa najljepšim pasažima klasične muzike. Aleks je, naime – paradoksalno – veliki pokolnik klasike, a ponajprije Betovene, uz čije taktove najradije preduzima sadistička divljanja. Prizori tuča i nasilništva postaju tako u ovom filmu baletske numere sa krajnje oporom, ali i veoma efektnom koreografijom i orkestracijom, što otvara zanimljive asocijativne i metaforičke prostore. Jedinstveno antiutopijsko ostvarnje koje je već postalo nezaobilazni beočug u istoriji SF kinematografije.