PAKLENA NARANDŽA
( A CLOCKWORK ORANGE )
Remek-djelo danas neosporno najvećeg reditelja, nastalo samo tri godine poslije velike 2001:
Odiseje u svemiru. Kjubrik je kao književni predložak imao istonaslovni
roman engleskog pisca Entonija Bardzisa. Posredi je žestok opor, uznemirujući
film o sučeljavanju dvije vrste zla: pojedinačnog i institucionalizovanog.
Smjesten u prepoznatljivo blisku budućnost, film priča o sadistčki zlom
tinejdžeru Aleksu, nužnom proizvodu jednog krajnje outđenog ustrojstva svijeta,
gotovo bez ikakvih atributa ljudskosti. Prazneći se u mahnitim orgijama nasilja,
čije su žrtve isključivo ne moćni i nezaštićeni, glavni junak jednog trenutka
prelazi i posljednju granicu -izvršivši ritualno ubistvo velikom falusnom
skulpturom. Pošto biva osuđen, u zatvoru ga podvrgavaju naročitoj vrsti uslovljavanja, takozvanom Ludovikovom postupku, čija je svrha da se u njemu
stvori uslovni refleks protiv činjenja zla. Ovako "izliječen" Aleks vraća se u isto ono društvo u kome je mogao da opstane samo kao zao, a
kako to više ne može da bude, nužno postaje žrtva. i tako, društvo svoj problem
prebacuje na pojednica, ostavljajući ga Osakaćenog da opstane u jednom opakom,
divljem svijetu. Za Kjubrika tu nema nedoumice: on je na strain pojedinca, te će
tako Aleks, pošto bude prošao pakao nasilja i pošto pukuša samoubistvo, ponovo
postati ono što je i bio i što, zapravo, nije ni prestajao da bude – zla jedinka u zlom svijetu. Dejstvo Ludovikovog
postupka Iščileće iz njega poslije pada sa krova zgrade jedne od njegovih
ranijih žrtava, a sa njim i samoobmana društva da se zlo, na kome i samo počiva,
može raščistiti vještačkim putem. Jedna od ključnih Kjubrikovih dosjetki u ovom
filmu bilo je dovođenje u vezu nasilja sa najljepšim pasažima klasične muzike.
Aleks je, naime – paradoksalno – veliki pokolnik klasike, a ponajprije
Betovene, uz čije taktove najradije preduzima sadistička divljanja. Prizori tuča i nasilništva postaju tako u ovom filmu baletske numere sa krajnje
oporom, ali i veoma efektnom koreografijom i orkestracijom, što otvara
zanimljive asocijativne i metaforičke prostore. Jedinstveno antiutopijsko
ostvarnje koje je već postalo nezaobilazni beočug u istoriji SF kinematografije.