TARANTULA;
( TARANTULA )

Paradigmatičan primjer filmova o čudovištima, koji predstavljaju glavnu osobenost pedesetih godina, odnosno zaštitni znak takozvane "holivudske SF ere". Reditelj Džek Arnold, koji se proslavio upravo ovakvim ostvarenjima, spojio je ovde dva popularna motiva u uspjeli amalgam koji će u potonjim godinama postati standard za srodnu vrstu filmova. Prvi motiv odnosi se na naučnika koji prelazi onu delikatnu granicu preko koje svaki eksperiment postaje svojevrstan bumerang što ga Priroda vraća nemilice ukoliko se poremeti njen temeljni poredak stvari. Drugi motiv je hipertrofirano stvorenje iz mikrosvijeta - u ovom slučaju džinovski pauk tarantula - za koje se ispostavilo da predstavlja glavno jamstvo uspjeha kod publike. Naučnik je pronašao naročitu vrstu hrane koja ubrzava rast, ali nije predvidio da će ona imati i neželjene efekte - mutacije. Zaplet filma nastaje onda kada ne samo što sam naučnik postaje žrtva vlastitog izuma nego njime biva slučajno inficiran i jedan pauk koji se uskoro pretvara u nezasito čudovište. Potom je sve kliše, ali sam svršetak je zanimljiv utoliko što jedan od junaka nalazi riječi opravdanja za džinovsku tarantulu, znatno starijeg žitelja Zemlje od čovjeka, čiji smo iskonski spokoj mi iskonski poremetili……...