b) Pojam vere i vernika. Teologija i crkva

Treba praviti jasnu razliku između (1) hrišćanstva kao sistema ideja, verovanja i obredne prakse, i (2) vere kao individualnog, subjektivnog ili ličnog čina nekog pojedinca. Čovek koji veruje ne postupa prema principima razuma, logičkog rasuđivanja i zaključivanja, već to čini u zavisnosti ili od nekog spoljašnjeg autoriteta, ili od vlastitog osećanja, subjektivnog stava. Čovek koji veruje u “spasenje” i koji se “nada izglednijoj budućnosti”, ne dolazi do takvog stanovišta racionalnim putem, niti za takvo verovanje može navesti obrazložen stav.

Vera se razlikuje i od (3) teologije, kao učenja o bogu, pa prema tome i od (4) teologa, koji raspolaže naročitim znanjem o bogu. Dok teolog ne mora bezuslovno i da veruje u boga, dotle vernik može posedovati vrlo oskudno znanje o teološkim stvarima, ali i biti fanatičan pristalica jedne religije. (5) Crkva je, međutim, organizovana, institucionalizovana vera. Uz pomoć sveštenstva i drugih velikodostojnika, crkva uspostavlja kontakt sa vernicima i posreduje radi uspostavljanja bližeg odnosa između vernika i božanstva - kao cilja vere, bilo preko verskih obreda i ceremonija u hramu, crkvi, bilo na drugi način: prilikom opela u kući umrlog, na groblju, pri obredu sahranjivanja, za vreme pomena, zadušnica. Crkva održava sabore na kojima tumači značajna pitanja vere i Svetog pisma, konačno, crkva donosi važne odluke o tome ko, kada i pod kojim uslovima može postati član crkvene organizacije; ali ona odlučuje i o ekskomunikaciji (izopštenju) - odstranjivanju nepodobnih članova, koji su se ogrešili o neki važan stav crkve, o moralni kodeks.

Pojam vere u religijskom smislu treba razlikovati od svojevrsnog filozofsko-utopijskog pojma vere nekog pojedinca, na primer, vera u vlastiti izabrani put kojim ostvaruje svoje ideale u životu.