1917-1918

Dogadjaji iz 1917. su se pokazali odlucujucim za kraj rata, mada se njihovi efekti nisu u punoj mjeri osjetili do 1918. Britanska pomorska blokada je pocela ozbiljno da utice na Njemacku. Kao odgovor, februara 1917, njemacki glavni stab je nagovorio kancelara Teobalda fon Betmana Holvega da objavi neogranicen podmornicki rat, u cilju da se izgladnjivanjem porazi Britanija. Potopljena tonaza je porasla na preko 500.000 tona mjesecno od februara do jula. Najvecu vrijednost od 860.000 je dostigla u aprilu. Nakon jula, ponovo uvedeni sistem konvoja je postao vrlo efikasan u neutralisanju opasnosti od njemackih podmornica. Britanija je otklonila opasnost od izgladnjivanja, a njemacka industrija je pocela da posustaje.
Pobijeda Austrougarske i Njemacke u bici kod Kobarida je navela Saveznike da na Rapalskoj konferenciji oforme Vrhovni saveznicki savjet kako bi koordinisali planiranje. Prije toga, britanska i francuska vojska su funkcionisale pod odvojenim komandama.
Centralne sile su u decembru potpisale primirje sa Rusijom. Ovo je oslobodilo njihove trupe za upotrebu na zapadu. Ironicno je da su Njemci mogli da prebace vise trupa na zapad da nisu zauzeli tako velike teritorije. Uz njemacka pojacanja i sveze americke trupe, finalni ishod rata se odlucivao na Zapadnom frontu. Centralne sile su znale da ne mogu da pobijede u produzenom ratu, pa su se uzdale u brzu ofanzivu. Stavise, vodje Centralnih sila i Saveznika su se sve vise plasile socijalnih nemira i revolucije u Evropi. Zbog svega ovoga su obe strane hitno zeljele odlucnu pobijedu.