Persijska mačka

Persijska mačka je vrlo stara, dugodlaka pasmina domaće mačke. Od početka 20. stoljeća persijska mačka je najpopularnija čistokrvna mačka, tako je i danas najzastupljenija na izložbama mačaka.

Zaštitni znak joj je duga, gusta dlaka. Preteče dugodlakih mačaka pristizale su u Evropu od 16. stoljeća iz zemalja jugozapadne i središnje Azije. Strane dugodlake mačke su se međusobno križale, uključujući domaće dugodlake mačke.
Persijska mačka bila je poznata prije više od 200 godina, a smatra se da prvi primjerak u Europu doveo talijanski istraživač Pietro Della Valle. Pasmina je prvi put službeno registrirana u Britaniji krajem 19. stoljeća.
Persijska mačka smatra se najmirnijom pasminom. Tolerantna je prema drugim mačkama u kući, i čvrsto se veže uz svojeg vlasnika.

Moderna perzijska mačka razlikuje se od ranih primjeraka, najviše u izgledu glave. Ipak poneki uzgajivači i danas uzgajaju tradicionalan tip perzijske mačke.
Dlaka persijske mačke zahtijeva svakodnevnu njegu kako bi ostala čista i uredna te kako mačka ne bi imala probleme zbog gutanja dlake pri čišćenju. Nedovoljna briga o dlaci persijske mačke može rezultirati nužnim rezanjem zapetljane dlake kao i promjenama na koži mačke.

Persijska pasmina često pati od nasljedne bolesti bubrega koja može izazvati zatajenje bubrega, stoga se danas traži testiranje svake perzijske mačke.

Persijska mačka je u prošlosti smatrana statusnim simbolom.
Velika Britanija službeno smatra svaku boju perzijske mačke zasebnom pasminom.
Persijska mačka koja nema ovjerenu rodovnicu (pedigree) ne smatra se persijskom mačkom već dugodlakom domaćom mačkom.