Tigar

Tigar (Panthera tigris) je najveća vrsta mačaka na svijetu. Živi u azijskim džunglama, u jugoistočnom Sibiru i jugoistočnoj Aziji.
Poznato je devet podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije su vjerojatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm, a rep mu je još oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg, a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela može biti čak i 3 metra. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu preko 350 kg (ženka 300 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac.

Tigar živi od Indije na istoku do Kine i Jugoistočne Azije, a prema sjeveru do Amura i dalje do istočnog Sibira. Od otoka u Jugoistočnoj Aziji danas živi još samo na Sumatri, dok je na drugim velikim indonezijskim otocima istrijebljen.
Nekada je živio i zapadno od Indije, preko prednje Azije do Turske, no ta podvrsta kaspijski tigar (Panthera tigris virgata) je najvjerojatnije istrijebljena još od 1970-ih godina.Tigrovi su prije svega šumske životinje, jer im je za lov prikradanjem potreban šumski podrast.

Sibirski tigar, (P. t. altaica) je daleko najveća podvrsta, i nekada je živio na području istočnog Sibira, Mandžurije i Koreje. Zbog masovnog lova, broj im je na graničnim kinesko-ruskim i kinesko-korejskim područjima bio samo oko 150 jedinki. U međuvremenu se, zahvaljujući mjerama zaštite, broj ponovo popeo na oko 500 jedinki, no još ga se smatra vrlo ugroženim. Može doseći težinu i do 350kg.
Južnokineski tigar (P. t. amoyensis) je podvrsta koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 40 jedinki u planinskom području Guandonga. Vrlo je vjerojatno, da je to sljedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je je li tako malena populacija još sposobna da se obnovi (vidi genetičko usko grlo). Tek se kasno počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati sa uspjehom, jer i životinje za uzgoj potječu iz iste, genetički vrlo ograničene populacije.
Balijski tigar (P. t. balica) je živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još 1940-ih godina prošlog stoljeća.
Indokineski tigar (P. t. corbetti) nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije; postoji još oko 1.500 jedinki koje su gotovo sve u Kambodži i Laosu. U drugim državama ovog područja su već istrijebljenji ili su neposredno pred istrijebljenjem.
Malajski tigar (P. t. jacksoni) je ranije smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.
Sumatranski tigar (P. t. sumatrae) je jedina otočna podvrsta koja je do danas preživjela. U brdskim područjima Sumatre živi još oko 500 jedinki. To je od svih živućih podvsta rastom najmanja.
Javanski tigar (P. t. sondaica) je živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Jedna jedinka je zadnji put viđena 1979. i od tada se ta podvrsta smatra izumrlom.
Bengalski tigar (P. t. tigris) je najbrojnija podvrsta tigra, i druga po veličini poslije sibirskog.

Broj živih tigrova je od 5.000 do 7.000 što ih čini veoma ugroženom vrstom! Zapravo, tigrova je više u zoološkim vrtovima, nego u divljini. U idućih bi nekoliko godina tigrovi u prirodi mogli izumrijeti, pa bi se mogli moći vidjeti samo iza ograde. Najugroženiji južnokineski tigrovi pokušavaju se razmnožiti u savanama Afrike a zatim vratiti u prirodno stanište. Tigrove najviše ugrožava potražnja za trofejima i tradicionalna kineska medicina.