Istorijski izvori kazuju da su Obrenovići početkom 19. veka živeli u "najvećem siromaštvu". Knez Miloš je stekao ogromno bogatsvo za vreme svoje prve vladavine. Do njega je došao sakupljanjem poreza, zakupom skela i trgovinom. Kad je napuštao Srbiju 1839. godine, u njegovoj blagajni bilo je 355 dukata carskih više nego u državnoj kasi. Knez Miloš je, od pukog siromaha, postao toliko bogat da je bio spreman da daje pozajmice turskom sultanu. I njegova nepokretna imovina bila je velika, a skoncentrisana je na pet područja - Crnuća, Kragujevac, Požarevac, Beograd i Topčider. U svim ovim mestima podigao je više konaka, koji su mu služili kao dvorovi i crkve, osim u Crnući. NJive, livade, vodenice, valjavice i šume Obrenovići su posedovali još u nekoliko mesta u Srbiji. Nepokretna dobra Obrenovića u inostranstvu bila su nešto veća. Godine 1868, kad se delila imovina blaženopočivšeg kneza Mihaila, pronađene su u njegovoj kasi obligacije sa 22 mošije (feudalno dobro) u Rumuniji. Najveći posedi i najviše prihoda donosile su im mošije Pojana, Herešti i Mavrodin, u kojima su Obrenovići imali lepe dvorove i pridvorne crkve. Mošija Jevrema Obrenovića bila je manasija, a kralja Milana Naraštešte. Osim u Bukureštu, Obrenovići su imali više zgrada u Beču, u kojim je knez Mihailo imao fabriku cigli. Nezna se tačno kolika su dobra imali u Donjoj Austriji, ali se zna da su u Ugarskoj posedovali veliko dobro Ivanku (1856). Od 1835. godine vladari ove kuće dobijali su izdržavanje od države u vidu civil-liste. Knez Miloševa civil-lista iznosila je 1.200.000 groša, odnosno 9,8% državnog budžeta. Iznos civil-liste menjao se, naročito proglasom kraljevine. Obrenovićima su pripadale i mnoge vredne dragocenosti. Kad je knez Mihailo ubijen, u njegovoj zaostavšiti našlo se ordenja, satova, krstova, sablji, burmutica, nisk bisera, prstenja, dugmadi, čaša, takuma i sl., u vrednosti od 146.682 dukata carska. Najvredniji predmet u toj kolekciji bila je sablja koju je srpski narod poklonio knezu Milošu 1835. godine, kao uzdarje za darovani Sretenjski ustav i ukidanje feudalizma. Ona je procenjena na 45.000 dukata carskih. Kad su nestali sa istorijske pozornice, njihove dragocenosti su rasturene i najvećim delom ne nalaze se u Srbiji. Vladari iz kuće Obrenović bili su milostivi, čak i knez Miloš. Svi su činili velike poklone u novcu crkvi, sirotinji, mnogim kulturnim ustanovama, kao što su Narodno pozorište i Narodni muzej, ali i pojedincima, među kojima je Vuk Karadžić bio najpovlašćeniji. Knez Mihailo je deo očevog bogatstva potrošio u dobrotvorne svrhe. Knez Miloš je poklonio Univerzitetu u Atini veću sumu novca i postao njegov dobrotvor, a kraljica Natalija podarila je Univerzitetu u Beogradu posle ubistva sina, kralja Aleksandra, kraljevski domen u Majdampeku, veličine 7.777 hektara. Od svih Obrenovića, knez Miloš je i najviše stekao i najviše sačuvao imovine, koju je nekako uspeo da održi knez Mihailo. Potom je ona podeljena između kneza Milana, Perka Bajić i barona Fedora i Mihaila Nikolića (1868). Prvom je pripala imovina u Srbiji, a potonjim u inostranstvu. Knez i kralj Milan, iako je nasledio solidnu imovinu, za sve vreme svoje vladavine i svog života kuburio je sa novcem. Znatnu količinu novca potrošio je u kupovini umetničkih predmeta, ali i na kocki. Dok je knez Miloš potkupljivao svojim novcem turske velikodostojnike, čak i sultana, dotle je kralj Milan pozajmljivao od padišaha. Posle 1903. pokretna i nepokretna dobra Obrenovića su rasturena, a njihova dela zaboravljena. Tama zaborava nadvila se i nad njihovim grobovima. početak<<
Karađorđeviće odlikuje ratobornost i smelost velikih pregnuća, Obrenoviće državotvornost i duboka politička pronicljivost. Karađorđevići su zatočenici srpske herojske vertikale, Obrenovići državotvorne ideje. Strast i umešnost vladanja bila je znatno razrađenija i prefinjenija kod Obrenovića nego kod Karađorđevića. Za razliku od Karađorđevića,
Obrenovići su na presto dolazili mladi - kralj Aleksandar u 13. knez i kralj
Milan u 14, knez Mihailo u 16, knez Milan u 20, a knez Miloš u 33. godini života.
Naši vladari su mladi i silazili sa prestola. Knez Mihailo je bežao pred Vučićem
(1842) kada je imao 19, a ubijen je u 45., kralj Milan se odrekao prestola u
35., umro u 47., dok je poslednji Obrenović, Aleksandar, lišen života u 25.
godini. Ispod srpske krune lepršala se mladost, a kada se maladost naših
novovekovnih vladara bitno je uticala na formiranje njihove ličnosti, vladrske
ideologije i političkog života u zemlji. Budući da većina Srba nezna gde sve počivaju kosti Obrenovića, navodimo mesta grobova srpskih vladara i vladarki, iako smo podatke o tome uneli u rodoslov. Knez Miloš i knez Mihailo
počivaju u Sabornoj crkvi u Beogradu. Kosti ostalih članova ove zaslužne porodice rasuta su po raznim mestima Srbije, od Dobrinje do Novog Sada. početak<<
Srbi
nisu bili ravnodušni prema dinastiji Obrenović, za sve vreme njenog postojanja.
Obrenovići su imali i velike prijatelje i velike neprijatelje. Prvi su im bili
verni do samopožrtvovanja, drugi nepomirljivi do krajnosti. Od srpskih državnika
i političara niko im nije bio tako odan i koristan kao Jovan Ristić.
|
|