Dragutin je bio
najstariji sin kralja Stefana Urosa I. i Jelene Anzuinske rodjakinje
napuljskog kralja Karla. O njegovom zivotu prije preuzimanja prijestolja
se zna veoma malo. Jedina povijesno potvrdjena cinjenica je njegovo
vjencanje s kcerkom hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V. na sto je
Srbija bila prisiljena mirovnim ugovorom nakon izgubljenog rata.
Kao sto je Uros
I. preuzeo nasilno preuzeo vlast od svog brata 1243 godine, tako se sada
Dragutin buni protiv njega i pobjedjuje ga 1276 godine nakon
kratkotrajnog gradjanskog rata 1276. godine nakon cega se kruni za
kralja. Po stupanju na prijestolje on dijeli Srpsko kraljevstvo na tri
podrucja kojim upravljaju guverneri. Guverner tadasnjih juznih pokrajina
postaje njegov brat Milutin, danasnju Crnu Goru i dijelove Hercegovine
gdje se povukao u manastir Stefan Uros I. dobiva Dragutinova majka
Jelena, a sam Dragutin direktno upravlja s tadasnjom sjevernom Srbijom.
Po dolasku na
vlast Dragutin pocinje voditi pro-Ugarsku politiku zajedno s kraljem
Napulja Karlom iz dinastije Anzu ciji sin i nasljednik se ozenio za
drugu kcer Stjepana V. pa zajedno objavljuju rat Bizantu. Neuspjeh u tom
ratu 1282. godine, zajedno s teskom ozljedom noge i dogadjajima u
Bugarskoj dovode do Dragutinove neocekivane abdikacije. Bez pisanih
dokumenata koji govore o razlozima napustanja vlasti povjesnicari su
naveli nekoliko pretpostavki tako da oni sumnjaju kako do toga dolazi
zbog griznje savjesti radi nasilnog obaranja oca (on ce umrijeti 1280.
godine) ili straha od posljedica gradjanskog rata kao sto se dogodilo u
Bugarskoj nakon sto je tamosnji vladar postao tesko pokretan 1276
godine.
Sporazumom o
abdikaciji Dragutin je 1282 godine prepustio vlast Stefan Uros II.
Milutina pod uvjetom da kasnije djeca od Dragutina nasljede Milutina na
vlasti, a za sebe je i zadrzao sjeverne pokrajine drzave.