KARAVADJO

 

  Nasuprot dekorativnom fresko-slikarstvu baroka stoji realisticki pravac koji je u 17.vijeku u Rimu stvorio Mikelandjelo Karavadjo.Na njegovim slikama iz ciklusa Sv.Matije i Sv.Petra najveca paznja usredsredjena je na ljudsku figuru. Dok su renesansni slikari rjesenje za ljudsku figuru trazili i nalazili pomocu jedinstvenog osvjetljenja, pri kome je cijela figura vidljiva, Karavadjo polazi od sijenke, od pune tame i u njoj mlazom usmjerene svjetlosti, jake poput svjetlosti reflektora, osvjetljava izuzetno dramaticne detalje, istice ih i povezuje sa drugim detaljima.Tako u Pozivanju sv.Matije svjetlost sa Hristove ispruzene ruke prelazi na ruku carinika Matije, kojom ovaj, u nevjerici, pokazuje na sebe.Ljudi na Karavadjovim slikama zdruzeni su dramskim odnosima, odnosima zivota i smrti, dobra i zla.Karavadjovo svijetlo-tamno jakih kontrasta i ostro suprotstavljeno jedno drugom ima za cilj ekspresivan i dramatican efekat.Velicina i snaga Karavadjove umjetnosti je u njenoj originalnosti.Dok je dekorativno zidno slikarstvo bilo i zvanicno slikarstvo crkve i jezuita, koje se umnogome oslanjalo na djelo velikih slikara renesanse, Karavadjova umjetnost je, tematski i formalno, suprotna zvanicnom slikarstvu.Vecina protivnika njegove umjetnosti zamjerala je naturalizmu, brutalnostima mucenja i prikazivanju ljudi iz polusvijeta u prostorima krcmi i podruma koje postoje na njegovim slikama.Kockari i pustolovi tumace na njegovim slikama svece i mucenike.Sa zapanjujucim realizmom on je slikao i mrtvu prirodu, svirace na lautama i vracare.

  Stil njegove umjetnosti, nazvan tenebrozo-tamno, mracno-uticao je preko sljedbenika i nastavljaca na slikare u skoro svim zapadnoevropskim zemljama.Preko juzne Italije i Sicilije stil tenebroza dosao je u Spaniju, narocito medju slikare u Sevilji.

NAZAD