KIPARSKI LIKOVNI ELEMENTI.

Umjetnicko djelo nije stvorio umjetniski materijal nego umjetnicki duh. Kip je djelo kiparova osjecaja za kiparske elemente: crtu, plohu , volumen, simetriju, proporcijui ritam. Crta odaje kipu obris, ploha stavara reljefnost njegove povrsine, a volumen oblikuje plasticki zivot kipa u jedinstven dojam. Simetrija je osjecaj za raspodjelu crta, ploha i volumen, lijevo i desno, za vrijeme kiparskog stvaranja. Proporcija u crti provodi omjer neprekidnog i isprekidanog, mornog i drhtavog, ravnog i krivuljastog toka. Proporcija u plohi raspodjeljuje omjer malih i velikih povrsina, glatkih i nabranih, ravnih i zaobljenih, napetih i opustenih, svijetlih i zasjenjenih, obojenih toplo i hladno. Proporcija u volumenu upravlja odnosima ispupcenog i udubljenog, punog i praznog, ravnomjernog i naglasenog. Ritam je kipu zivot : kip bez ritma covjek je bez bila (pulsa) Ritam najizravnije odrazava umjetnicku licnost. U kiparstvu , a i u svakoj umjetnosti, mnogo sto se da nauciti , ali ritam nikako.

KIPARSKI MOTIVI. Neki kipari smatraju da su samo crta, ploha i volumen, simetrija, proporcija i ritam dovoljni da njima izraze svij plasticki osjecaj ili misao. Oni stvaraju likove kakvih nema u prirodi. To su djela nefigurativnog kiparstva. Drugi kipari modeliraju razlicite motive: glavu, poprsje ili bistu, portret, akt, skupinu ljudi, zivotinju. Svaki kip koji stoji u prostoru nazivamo puna plastika. Od pune plastike razlikujemo reljef. To je su ispupcenja i udubine izvedene na ravnoj plohi koja sluzi kao podloga, tako da reljef promatramo samo odsprijeda.

PRIMIJENJENO KIPARSTVO: Postoji i primijenjeno kiparstvo : klesarstvo, loncarstvo, obrt u metalima i dr. I takvi umjetnici rade istim mterijalima i s istim likovnim elementima kao i ostali kipari, ali s drugom namjenom.