NEPTUN

Zeleno-plava planeta Neptun, nazvana po bogu mora starih Rimljana, otkrivena je “na ivici pera”, kako cesto vole da kazu astronomi. Naime, koristeci Keplerove zakone kretanja planeta i Njutnov zakon gravitacije, astronomi su u stanju da uvek odrede polozaj planete na njenoj orbiti. Lagranz i Laplas su u 18. veku izgradili opstu teoriju kretanja nebeskih tela. U obimnim numerickim izracunavanjima Laplasov saradnik bio je Buvar, koji je radio na Pariskoj opservatoriji. On je 1820. poceo da sastavlja tablice za kretanje Urana,  ali je ustanovio da se rezultati ranijih posmatranja ne poklapaju, prema novim tablicama, sa orbitom planete. Uran je ubrzavao i usporavao svoje kretanje na neobjasnjiv nacin, ne pokoravajuci se ustanovljenim zakonitostima. Jedino objasnjenje ove pojave bilo je da se iza Urana nalazi jos jedna masivna planeta koja utice na njegovo kretanje. Student univerziteta u Kembridzu, Dzon Kouc Adams, poceo je 1841. godine proracune koji su dokazivali da je kretanje Urana poremeceno nepoznatom planetom i predskazao njen polozaj na nebu. Ali, kada je Adams posle cetiri godine obelodanio svoje rezultate, astronomi ih nisu uzeli ozbiljno, niti su priljezno trazili planetu na predskazanom mestu. 

U isto vreme ovim se problemom u Francuskoj bavio Zan Zozef Irben Leverje. On je 1846. godine objavio svoje proracune, koji su se slagali sa Adamsovim i odredio polozaj nepoznate planete. Ipak, pariski astronomi nisu zeleli da prekinu tekuci rad i da potraze novu planetu. Na kraju Leverje je poslao pismo u Berlin, mladom astronomu Johanu Galeu, koji je 23. septembra 1846. godine, iz prvog pokusaja, pronasao planetu jedan stepen od predskazanog mesta. 

Interesantno je da su americki astronom i Carls Koval i kanadski istoricar prirodnih nauka Stilman Drejk nedavno utvrdili da je Galileo Galilej posmatrao Neptun jos 1612. godine, odnosno 234 godine pre njegovog zvanicnog otkrica. Oni su pronasli Neptun na skicama Jupitera i njegove okoline koje je veliki naucnik nacinio 27. i 28. decembra 1612. i 27. i 28. januara 1613. godine.  Mada je imao izuzetnu sposobnost da zapaza nova nebeska tela, Galilej nije otkrio planetarni karakter ovog zvezdolikog oblika. 

Neptun pripada grupi dzinovskih planeta i po gradji je slican Uranu. Ima kameno jezgro precnika 16 000 km koje je okruzeno slojem leda debljine 8000 km, a sve to potopljeno je u okean molekularnog vodonika. Slicno Jupiteru i Saturnu, i Neptun ima “Veliku tamnu mrlju”, uragan velicine Zemlje. Zapremina planete je 58 puta veca od Zemljine, dok je masa samo 17,3 puta veca, s obzirom da je srednja gustina planete samo 1670 kg/m3.

Precnik planete je pouzdano odredjen kada je 7. aprila 1967. godine Neptun u svome kretanju preko zvezdanog neba zaklonio lik jedne od dalekih zvezda. Ovakav dogadjaj naziva se okultacija. Ako se izmeri tacno koliko je okultacija trajala, a postoje podaci o brzini kretanja planete, moze se lako dobiti njen precnik. Trenutno usvojena vrednost precnika na ekvatoru je 48 600 km.

Prosecna temperatura Neptuna je –213°S to jest samo 2°S niza od one na Uranu,  iako bi to trebalo biti za 12°S. Ocevidno je da Neptun ima unutrasnji izvor toplote koji daje otprilike isto toliko energije koliko dolazi i od Sunca. Uran takav izvor energije ne poseduje.

Neptunov dan traje 15 casova i 48 minuta. Neptun se nalazi na oko 30 puta vecem rastojanju od Sunca nego Zemlja, a njegova godina traje 164,8 nasih. Od svoga otkrica 1864. godine Neptun jos nije napravio ni jedan krug oko Sunca. Sreca je da su Neptun i Uran bili na najblizem rastojanju 1822. godine, tako da je poremecaj Uranovog kretanja mogao da se posmatra. Da su u to vreme bili na suprotnim stranama Suncevog sistema, ko zna kada bi Neptun bio otkriven. Od svoga otkrica pa do 1930.  godine, kada je otkriven Pluton, Neptun je obelezavao granicu poznatog Suncevog sistema. Od tada je najudaljenija planeta od Sunca Pluton. Medjutim, izmedju januara 1979. i marta 1999.  zahvaljujuci karakteristikama Plutonove orbite Neptun je privremeno opet bio poslednja planeta. 

Avgusta 1989. godine “Vojadzer 2” je prosao pored Neptuna, poslavsi na Zemlju oko 9000 snimaka planete i njenih satelita. Posle ove misije znamo da Neptun okruzuju cetiri prstena. Prilikom prolaska “Vojadzera” kroz ravan prstenova snimljene su i tri lucne formacije. Jedna od njih sadrzi tri oblaka gusce koncentrisane materije. Ove formacije primecene su sa Zemlje jos 1981. godine za vreme posmatranja jedne okultacije. 

Do prolaska “Vojadzera 2”, bila su poznata dva Neptunova satelita, Triton i Nereida. U toku misije otkriveno je jos sest novih satelita koji su dobili imena: Protea, Larisa, Galatea, Despina, Talasa i Najada. Medju njima je najveca Protea koja je veca cak i od Nereide. 

Najveci Neptunov satelit Triton, otkrio je Englez Viljem Lasel, 10. oktobra 1846. godine, samo 18 dana posle otkrica Neptuna. Ovaj satelit, ciji je precnik 4400 km, veci je od Meseca i Plutona i spada u red najvecih satelita. Oko Neptuna se krece na srednjoj udaljenosti od 394700 km, sto je slicno rastojanju izmedju Zemlje i Meseca, ali za razliku od naseg Meseca Triton se oko Neptuna okrene za nesto manje od 6 dana. Njegovo obrnuto kretanje navodi na pomisao da nije nastao istovremeno sa planetom nego da je kasnije zahvacen njegovom privlacnom silom. 

Hipoteticni stanovnik Neptuna video bi na nebu Triton 1,5 puta veci nego nas Mesec.  U tom pogledu, Triton i, eventualno Plutonov satelit Haron, su jedini sateliti u Suncevom sistemu koji sa svoje planete izgledaju veci nego sto Mesec izgleda coveku. Veci, ali ne i svetliji. Sunce je tako daleko od Neptuna da cak i kad bi ceo Triton bio prekriven ledom njegova svetlost u Neptunovoj noci bila bi 150 puta slabija od Meseceve. 

Satelit Nereidu otkrio je Dzerald Kujper sto godina kasnije, 1. maja 1949. godine. Ovaj Neptunov pratilac ciji je precnik 200 km, ima orbitu sa izuzetno velikim ekscentricitetom, kakav nema ni jedan drugi satelit u Suncevom sistemu. Usled toga njegova udaljenost od Neptuna menja se od 140 000 do 9 500 000 km, a oko planete obidje za 358,4 dana. 

Posetivsi Neptun, covek je svojim kosmickim aparatima obisao sve planete Suncevog sistema osim Plutona. “Vojadzer 2”  je otkrio mnoge tajne zeleno-plave planete, ali je i postavio mnoge nove zagonetke na kojima ce jos dugo raditi astronomi.