Prvi izvor stresa

Ljudski odnosi se smatraju prvim uzrokom stresa.

U zajednici

Ljudska bića pokazuju potrebu da se udružuju i ulaze u odnose sa drugima.Od svog rođenja pa do smrti, čovjeku je neophodno društvo:

Beba traži majčinu prisutnost ili prisutnost osobe koja je čuva.

Dijete se dobro osjeća u okrilju porodične zajednice.Rastući, ono u svoj krug odnosa uvodi svoje prijatelje i druge osobe izvan porodičnog kruga.

Mladi traže društvo svojih vršnjaka ili osobe suprotnog pola.

Stariji se okupljaju da razgovaraju, da se zabavljaju, da se bave nekim sportom ili da proslave neki događaj.

 To se događa iz više razloga:
Čovjek je po svojoj prirodi drušzveno biće.S obzirom da se radi o urođenoj potrebi, svako ljudsko biće traži društvo sebi sličnih.Izolovano biće ne može se smatrati osobom.
Zajedničko življenje je osnova svih znanja.Ljudska okolina određuje našu kulturu - jezik, pismo, svakodnevno ponašanje, tradiciju, između svih ostalih vidova života.
Ljudsko biće teži udruživanju da bi se poredilo.Poređenje sa drugima je potrebno za naše lično dokazivanje.Praktično, svi kvaliteti i darovi, kojima se odlikujemo, treba da se upoređuju sa drugima da bi se procjenila njihova realna vrijednost.
Svi imamo potrebu da razmjenjujemo.Kolektivni život pruža mogućnosti dobitka velikog broja dobara u svim oblastima, koja samostalno ne bismo mogli ostvariti.

Prijateljstvo
  Veze sa prijateljima ili osobama od povjerenja su uvijek korisne, kao što su i društveni odnosi u cjelini.

  Kada intimna zajednica nije prihvaćena i prilagođena, ljudsko biće koje živi u njoj postaje psihički neuravnoteženo.

Da bi komunikacija sa drugima bila bolja govorite u pravom trenutku.Samo nekoliko trenutaka namjenjeno je određenim pitanjima.

" Konverzacija je polje na kome zajednički radimo.Sagovornici treba da usklađuju svoje rečenice, misleći na uticaj u cjelini, kao što zidari rade sa svojim ciglama."

Andre Moroa, 1885 - 1967