Vaterpolo

Istorijski razvoj
  Tokom prošlog vijeka igra s loptom u vodi nazvana je "Vaterpolo", ali nije imala pravila, niti se igrala na golove.Tek 1869. godine u Glazgovu zapisano je da se održala ovakva utakmica.U Londonu je donesena odluka 1870. godine da se napišu pravila, ali se na njih čekalo do 1876. godine.Kasnije (čak i do danas) ova pravila su se često mijenjala.Od 1892. godine, kada je Međunarodni savez prihvatio jedinstvena pravila, ona su se ipak mjenjala više nego u ma kojem drugom sportu do danas.
  Nova pravila donijela su poboljšanja u vaterpolu 1950. godine, kada kažnjeni igrač nije morao više da ostane na mjestu gdje je bio, već je mogao da uđe u bazen na koje mjesto hoće.Na Evropskom prvenstvu, nakon II svijetskog rata, a i kasnije, najviše su imali uspjeha Mađari.
  Kao i ostale sportove, i vaterpolo su donijeli naši studenti iz inostranstva, koji su se školovali u Parizu ili Budimpešti.Somborsko sportsko udruženje je prvo koje je 1907. godine primjenilo ovu igru.već 1908. godine vaterpolo je prenjet i u Split.To su učinili studenti koji su se školovali u Pragu.takođe u Zagreb 1921. godine ovu igru donose studenti iz Beča.

Pravila takmičenja
  Plivalište je pravougaonog oblika dimenzija 30x20 m.Sa obe strane su obilježene linije gola, linije 2 m i 4 m i linija sredine igrališta.Dubina vode je 1,80 m.Sa poprečne strane ngrališta nalaze se golovi od drveta ili metala, širine 3 m, visine 0,90 m, dubine 0,30 m.Golovi su čvrsto postavljeni, udaljeni su od uzdužnih linija plivališta 30 cm.Unutrašnji razmak gola je 3 m.Vaterpolo se igra loptom težine 400 - 450 gr, obima 68 - 71 cm, okruglog je oblika i dobro napumpana.Igra se četiri četvrtine po 7 minuta efektivne igre.Vrijeme se mjeri od sudijinog znaka zviždaljkom a hronometar se zaustavljana svaki prekid igre.Između četvrtina pauza je 2 minuta.Svaka ekipa ima 11 igrača od kojih jednovremeno igra sedam a rezervni igrači mogu da ih zamjenjuju poslije svakog gola i u odmorima.Igrači su obavezni nositi kape na kojima su brojevi od 1 do 11.Igra počinje kada sudija da znak zviždaljkom, a loptu ubaci u obruč na sredini igrališta.Prije početka igre, igrači stoje na liniji gola na međusobnoj razdaljini od 1 metra i na sudijin znak plivaju ka centru gdje je lopta.Lopta pripada ekipi koja prva dođe do nje.Na isti način se počinje svaka četvrtina.Pobjednik je ekipa koja postigne najveći broj golova.
  Gol je postignut kada lopta cijelim obimom pređe dio gola koji se nalazi između stativa, pod uslovom, da su igrala najmanje dva igrača bez obzira iz iz koje ekipe i bez obzira na mjesto u igralištu.Kod prekršaja, loptom mora da igra bar jedan igrač, a iz četverca gol se može postići direktno.

  Ako lopta pređe liniju gola van stativa ili udari u stative, prečku ili golmana a igrač ekipe koji napada zadnji je igrao loptom, golmanu se dosuđuje bacanje sa gola.Alo lopta pređe liniju gola van stativa, ako je njom poslednji igrao igrač odbrane, dosuđuje se bacanje iz ugla (korner) igraču protivničke ekipe, koji je najbliži liniji 2 metra i izuzev izvođača i gplmana nijedan drugi igrač na smije da bude unutar linije od 2 m.
  Golman ne smije da pređe središnju liniju igrališta, da dotakne loptu preko linije, ili da je bacipreko nje.Za ove prekršaje dosuđuje se slobodno bacanje, koje izvodi protivnički igrač najbliži mjestu događaja.
  Kada se golman drži za stative, prečku ili ivicu bazena dosuđuje se slobadno bacanje, koje izvodi protivnički igrač sa linije 2 m sa suprotne strane gdje je prekršaj učinjen.

Tehnika
  Da bi se u igri uspješno učestvovalo potrebno je ovladati dvjema osnovnim tehnikama vaterpola:
a) plivanje - kretanje u vodi
b) rukovanje loptom
  Onaj koji želi da učestvuje u ovoj igri mora biti u prvom redu dobar plivač.Od brzine plivanja (naročito na kratkim distancama 8 - 15 m) zavisiće njegova vrijednost kao igrača.Vaterpolo igrač mora da bude kompletan plivač tj. mora da zna sve tehnike plivanja: kraul, leđni kraul, prsno (noge) i bočno plivanje koje je potrebno pri polasku iz mjesta.Kraul je dominantna tehnika, kao najbrža, ali nešto izmjenjen od onoga koji primjenjuju plivači.Naime, veterpolista, da bi uvijek imao dobar pregled onoga što se događa na igralištu, mora plivati glavom iznad vode.To se postiže uvinućem tijela i učestalim kratkim zaveslajima ruku, a brzim i snažnim udarcima nogu odozgo nadole.

  Već pri prvom upoznavanju sa igrom, treba ovladati nekim osnovnim vještinama sa loptom u vodi.Veoma je važno da se te vještine od početka pravilno nauče, jer se jednom pogrešno stečene navike u kasnijem treningu samo još više ukorjenjuju, a vrlo teško odstranjuju.Osnovne vještine sa loptom u vodi su: uzimanje lopte sa vode, primanje lopte, dodavanje i pucanje na gol.