BACANJE KOPLJA

Bacanje koplja datira jos iz doba prvobitnog coveka, a u Olimpijske igre ukljuceno je 1908. godine. Zato sto ukljucuje aerodinamicke faktore, bacanje koplja je najslozenija od svih bacackih disciplina. Koplje je daleko najlakse i najbrze orudje od svih koja se koriste u disciplinama bacanja i leti preko 30 m dalje od diska i 20 m dalje od kladiva.

Zalet se odvija postepeno, a puna brzina se postize kod poslednje kontrolne oznake ili za 1 ili 2 duga koraka preko nje.

Izbacaj se cini iz polozaja sa siroko postavljenim nogama, telom savijenim unazad sa kicmom savijenom u obliku slova C. Vrlo cesto, ako ne mogu da se zaustave pre kruznog luka i ravnih linija, bacaci koplja predju liniju i tako poniste svoje bacanje. Vracanjem i okretanjem noge koja ostaje pozadi i prebacivanje tezine tela na nju, u jednom momentu izbegava se prestup.

Merenje: obavlja se od oznake koju vrh koplja napravi do centra sektorske tacke. Pravila IAAF-e: mogu se koristiti samo koplja prethodno izmerena i odredjenih dimenzija koja obezbedjuje IAAF. Nisu dozvoljeni nikakvi pokretni delovi.

Koplje mora da se baci preko ramena ili gornjeg dela ruke kojom se baca i ne sme se zavitlati. Dozvolena su 3 kvalifikaciona pokusaja i 6 finalnih. Metalni vrh mora udariti o zemlju pre bilo kog drugog dela koplja, jer u suprotnom bacanje ne vazi.

Zaletom od 36.5 m ili nesto vise pocinje nastup takmicara. Cilj je postici maksimalan zamah i odrzati ga do poslednjeg trenutka. Ugao otpustanja koplja je 20-30 stepeni.