BACANJE KUGLE

Na prvim olimpijskim igrama kugla se bacala sa dve ruke!

Da bi kuglu bacili sto jace, bacaci moraju to da cine iz jednog kruga precnika (2.13 m). Nije im dozvoljeno da bacaju kuglu, vec je moraju odgurnuti iz jednog polozaja iznad ramena.

Merenje se vrsi od najblize oznake koju kugla napravi do unutrasnje ivice kruga za bacanje kugle.

1972. godine uvedena je diskosna ili rotaciona tehnika - metod bacanja iz okretaja od 540 stepeni dodaje potrebnih 0.91 m duzini putanje preko kruga.

Smatra se greskom kada bilo koji deo tela dotakne zemlju van kruga. Dozvoljeno je nosenje potpornih koznih koznih pojaseva, ali nisu dozvoljene rukavice, niti sprejovi za patike ili povrsinu kruga.

Dozvoljena su tri kvalifikaciona i sest finalnih bacanja.Brzi (manje od 3 sec.) nastup bacaca se zavrsava izbacajem kugle pod uglom od 40-43 stepeni. Da bi se ovaj snazan zamah kontrolisao, vrsi ase preskok desnom nogom koja se krece u krugu da bi "smenila" levu kod odrzanja ravnoteze.

Kugla je od punog gvozdja,mesinga ili metala koji nije laksi od mesinga. Teska je 7.257 kg (za muskarce), odnosno 4 kg (za zene).