BRZO HODANJE

 

Brzo hodanje je kretanje bez prekidanja kontakta sa tlom. Pri svakom koraku noga koja se postavlja napred mora da dotakne tlo pre nego sto se druga odvoji od tla. Dok je stopalo na tlu, stajna noga mora biti ispruzena, odnosno ne sme biti savijena u kolenu, ni za trenutak, u fazi vertikale.

Pravilo 191. IAAF (internacionalna amaterska atletska federacija) je uvedeno kako bi takmicari tokom cele trke hodali, odnosno da ne bi presli u trcanje.

Takmicari u brzom hodanju krecu se brzinom 14-15 km/h, dok obicni peSaci idu 4-5 km/h. Uzrok tome nije samo izdrzljivost vec specificna tehnika. Naime, kod brzog sportskog hodanja duzina i frekvencija koraka su znatno vece: zahttevaju odredjenu tehniku i trening.

U toku takmicenja sudije na stazi kontrolisu takmicare - da li je neki od njih presao u trcanje. Sudije opominju takmicara pokazivanjem bele plocice, na kojoj su sa obe strane oznake prekrsaja (potrcavanje i zgrceno koljeno). Posto je opomenuo takmicara, sudija o tome obavestava glavnog sudiju. Ako je prema misljenju trojice sudija, takmicar nacinio prekrsaj u bilo kojem delu staze, bice diskvalifikovan. Diskvalifikacija se saopstava takmicaru pokazivanjem crvene plocice koju koristi samo glavni sudija.

Ako tokom takmicenja ne postoji mogucnost da se takmicar obavesti o diskvalifikaciji, odluka moze da se saopsti i naknadno po zavrsetku trke.

Kod takmicenja na stazi (stadion) takmicar koji je diskvalifikovan mora odmah da napusti stazu. Kod takmicenja na putu, diskvalifikovani takmicar mora odmah da skine broj koji nosi i da napusti trku.

Trka pocinje na stadionu jednim krugom, posle kojeg se izlazi van stadiona na ulicu.

Na svakih 5 km nalaze se stanice za okrepljenje. Takmicar koji primi bilo kakvo okrepljenje van tih stanica moze biti diskvalifikovan.