NAFTA

    Leo Nafta, "ruzan mali jezuit i terorist", kako ga naziva Hans Kastorp, bio je susta suprotnost Setembriniju i sa njim je u stalnoj raspravi. Iako se pojavljuje u drugom dijelu romana, on je veoma znacajan za prikaz vremena u kojem je zivio pisac. Nafta je vezan za srednji vijek, sa ciljem da stvori sutrasnjicu. Filozofski, on je bio najdublji od svih licnosti romana. Sluzeci se dualistickim filozofiranjem o suprotnosti duse i tijela, dogmatski je izvodio covjekovu slobodu u ideji pomocu priznavanja kosmicnosti duse i transcendentalnosti ovozemaljskog zivota. Prema Nafti proleterijat se uzdigao "da uspostavi teror radi spasa svijeta i da postigne Spasiteljev cilj; zivot u bogu, bez drzave i klasnih razlika".
    On je smatrao da je covjek apstraktna ideja u kojoj je ovaplocena priroda i da ga, kao takvog, treba uzeti za ideal. Iz svega ovoga vidi se da Nafta zastupa smjesu katolicanstva i komunizma koji su otjelotvorenje snaznog totalitarizma koji je propao sam zbog sebe, kao i Nafta kad je ispalio sebi metak u glavu u dvoboju sa Setembrinijem.