Sve je počelo u Noksvilu, u Džordžiji, kada se 1833. godine rodio Džon S. Pember, slavni osnivač Coca-Cole. U to doba Kolt još nije izmisio pištolj, Morze telegraf, a Frojd se još nije rodio. Mladi Pemberton je sa diplomom hemije i džepu i mladom ženom uz sebe, krenuo u Kolumbus, gdje će otvoriti svoju radnju u kojoj će moći da eksperimentiše i pravi nove proizvode. Posle četvorogodišnjeg građanskog rata koji je za mnoge izgledao kao da je trajao deset puta duže, naš junak se našao bez igdje ičega i rešio da započne novi život u Atlanti, gdje je otvorio apoteku. Njegov najveći san je bio da stvori jedan originalan proizvod. Tako je već 1885. godine apotekar osmislio tonik, French Wine Cola, veoma sličan današnjoj Coca-Coli. Vremenom je Pemberton iz njega izbacio alkohol, dodao druge biljne esencije i tako dobio novi sirup bez imena, a koji je pre svega, lečio glavobolju.             

          

Legenda je tako počela. U nedelju 8. maja 1886. godine u maloj apoteci u Atlanti prodata je prva čaša ovog neobičnog napitka koji se sastojao od sirupa i gazirane vode. Gospodin Robinson, Pembertonov partner, dao je ime napitku Coca-Cola Syrup and Extract ali se Pembertonu više sviđalo samo Coca-Cola.

 
U gradskim novinama je 29. maja 1886. godine prvi put objavljena reklama ''Coca-Cola Delicious'' ! Refreshing ! Exilarating !'' (Ukusna, osvežavajuća, uzbudljiva). Piće je bilo spremno, ali čini se ne i javnost. Prve godine prodato je samo 25 galona sirupa, tj. 13 čaša dnevno, sveka po 5 ceti. Pemberton je potrošio više za reklamu nego što je zaradio od prodaje. Kako je već bio u poodmaklim godinama, počeo je da traži partnera da mu posao ne bi potpuno propao. Jedini koji je naslutio veliki potencijal Coca-Cole Ejza G. Kendler, mlad i ambiciozan trgovac iz Atlante. Posle Pembertonove smrti uspeo je da postane jedini vlasnik Coca-Cole. Kendler je otkupio čitavu opremu za proizvodnju napitaka i čudesnu tajnu formulu za samo 1200 dolara, plus 500 dolara koliko je dao za sahranu staroga apotekara.

Već 1890. godine napustio je sve ostale poslove kojima se bavio, da bi se dušom i tjelom posvetio uspehu napitka. Zajedno sa bratom i nekoliko prijatelja, 29. januara je osnovao društvo koje o dan danas postoji - The Coca-Cola Company.

Kendlerova vjera u proizvod ubrzo je bila nagrađena: poslovi su napredovali iz godine u godinu, tako da je već 1895 godine otvorio jednu radnju u Dalasu, a zatim u Čikagu, Los Anđelesu i Filadelfiji. Od 25 galona, koliko je prodao Pemberton, 1913. godine je prodato preko 6,5 miliona. Tri godine kasnije Kendler se povukao sa mjesta predsednika kompanije.

U istoriji Coca-Cole je bilo još ljudi koji su se pojavili u pravom momentu sa pravom idejom, reč je o dva mlada advokata, Benđžaminu F. Tomasu i Džozefu B. Vajthedu. Po priči Tomas je doživeo ''viziju'' dok je bio na Kubi, gdje je otkrio flaše lokalnog gaziranog pića sa ukusom ananasa. Kada se vratio u zemlju njegov partner mu je u kazao na činjenicu da se Coca-Cola i dalje prodaje isključivo kao sirup. Sa Kendlerom su ugovorili sastanak sa prijedlogom da počne flaširanje pića. Trošak cijele operacije je bio samo 1 dolar, a Kendler je dvojici mladića dao pravo da flaširaju piće na teritoriji cjelog SAD-a. Samo je vizionar ili melagoman mogao da zamisli neverovatan uspjeh koji će The Coca-Cola Company doživeti u cijelom svijetu. 

Prva flaša, koja se danas može vidjeti samo u muzejima, bila je jedina koja se tada proizvodila i zvala se "Hačinson". Poslije nje se pojavila cilindrična flaša sa romboidnom etiketom. Bendžamin Tomas je bio prvi koji je shvatio značaj karakteristike proizvoda, pozvao je svoje saradnike i rekao : "Morao da pronađemo flašu koju će svako da prepozna čak i u mraku, flašu koja će biti jedinstvena". Bila je to flaša koju je proizvela staklara The Root Glass Company iz Indiane. Flaša je podsjećala na žensku siluetu, verovatno inspirisanu dugim suknjama nošenim u tom periodu - takozvane hobbleskirts.