DUHOVNOST REDA

Red templara je osnovan kao monaško-ratnički red čiji je prevashoni zadatak bio da štiti hodočasnike i sve hrišćane u Svetoj zemlji. U prvo vreme templari kao nov i malobrojan red nisu imali jasna i stroga pravila, oni su se držali uobičajenih pravila koja su važna za monahe tog doba. Omasovljenjem reda i sticanjem moći javila se potreba da red dobije jasna i teološki obrađena pravila. Pravila red teplara napisao je Bernard de Šervoa 1129, po uzoru na pravila Cistercijanskog reda. Foramlno sva pravila su važila do samog ukidanja reda, ali su se u stvarnosti verovanja vitezova promenila. Osnovni uzrok menjanja religijskih shvatanja je prodor istočnjačkih i judističkih učenja u doktrinu reda. Nema dokaza ni dokumenata da su templari bili jeretici, kako su ih optuživali, ali je gotovo sigurno da su verovali u vrhovno biće koje se razlikuje od katoličke interpretacije Boga. Ovakvi stavovi će biti povod za mišljenja da su templari obožavali satanu, tj. njegovo oličenje Bafometa.