O PISCU

BORISAV STANKOVIC

Rodjen je u Vranju 1875.godine.Rano je ostao bez roditelja pa je odrastao uz babu Zlatu i njene price o starim vremenima. Poslije gimnazijskog skolovanja u Vranju i Nisu, zavrsio je skolovanje u  Beogradu. Radio je kao drzavni cinovnik poslove koji nisu imali nikakve veze sa njegovim knjizevnim afinitetima i ambicijama. Vezan za zavicaj i to za zavicaj vremena koje je prohujalo, Stankovic je u njemu nalazio teme za svoje pripovjetke, romane i drame. Nije imao afiniteta za savremenost i savremena zbivanja, jos manje za nova knjizevna zbivanja-ostao je izvan savremenih tokova, u svom svijetu staroga Vranja. Ponirao je u proslost i tamo pronalazio nesrecne ljude, promasene sudbine, vjecite bolnike i patnike. U knjizevnost je usao tiho, zbirkom ''Iz starog jevandjelja''(1899) koja, arhaicnim  naslovom, nije privukla znacajnu paznju. Tek ce njegove pripovjetke objavljene u casopisima i listovima, i zbirke ''Stari dani'' (1902) i ''Boziji ljudi''(1902) predstaviti Stankovica kao ''najjaci pripovjedacki talenat koji je ikada bio u srpskoj knjizevnosti''(Jovan Skerlic). Roman "Necista krv''  (1910) jos vise je ucvrstio uvjerenje da se u srpskoj knjizevnosti pojavio rasni pripovjedac.Pored toga ostala su iza Stankovica i dva nedovrsene romana: ''Gazda Mladen'' i ''Pevci''. Drama ''Kostana" (1902) imala je uspjeha i predstavila je Stankovica kao dramskog pisca.Medjutim, ni kasnije drame ''Tasana'' i ''Jovca'' nisu Stankovicu obezbedile mesto znacajnog dramskog pisca. Napadan zbog saradnje u okupacijskom listu za vrijeme Prvog svjetskog rata, Stankovic se povukao u sebe, prestao da stvara i umro, usamljen i razocaran, 1927. godine u Beogradu.

Stankovic je samonikao talenat, ali snazan i osoben. Citav njegov stvaralacki opus slika je zavicajnog Vranja iz vremena kada je ono gubilo obiljezje sarolike istocnjacke kasabe i dobijalo novu gradjansku fizionomiju.U to doba su u Vranju bile svjeze uspomene na bogate age i begove ali i domace bogatase ,tzv. corbadzije. Na jednoj strani bogati posjedi i raskosni domovi, a na drugoj siromasni kmetovi-civcije. Corbadzije su svoje bogatstvo rasipali na uzivanje svake vrste. Osim njih Vranje je imalo i svoj zanatlijski stalez, sitne trgovce i brojnu domacu poslugu.

  Stankovic je s podjednakom toplinom i razumjevanjem slikao sve drustvene sredine starog Vranja: i bogate i vec osirotjele corbadzije, ali i trgovce i cinovnike, civcije, seljake, Cigane, a i prosjake ''bozjake'' , ljude poremecene psihe.U pricama o vranjskim bozjacima, o ljudima obolele psihe i cula, prvi u srpskoj knjizevnosti sugestivno je prikazao dusevna pomracenja, dusevnu tamu i pomracenje uma, u cemu se priblizio velikom ruskom psihoanaliticaru Dostojevskom.

POVRATAK