Nepoznati pjesnik

STVARANJE

Nebića ni Bića tad još bilo nije,
Ničeg! ni vazduha, ni nebesa gore.
Šta je svijet držalo? šta tu tajnu krije?
Gdje je ambis svijeta bio? a gdje more?

Nije bilo smrti niti besmrtnosti,
Ni dan nije bio odvojen od noći:
Duh jedan je samo, prije prvobinosti
Bio prapočetak prvobitne moći.

I mrakom je bio cijeli svijet pokriven -
Okeani tame bez ikakva zraka;
Plamen duha koji je još bio skriven,
Krenula je neka snaga vatre jaka.

Iz tog iziđe - a u tom osta -
Tad klica saznanja što se LJubav zove
I tu korijen Bića i Nebića posta -
A u srcu snage rodiše se nove.

A kada i prostor mjeriti se stao:
Gore, dole, bliže i daljne daljine,
Onaj što je klici prvi život dao -
Samosvijest stvori polet za visine...

Ali,ko je dosad uspjeo da sazna
U čemu stvaranja početak se skriva?
Božanstva su otad podigla se razna
Pa ko tu da reče: otkad sve to biva?

Taj koji sve gleda sa nebesnog sjaja
početku života prvih zamah dade
I prvi smisao početka i kraja -
To zna on jedini...il' ni on ne znade.

                                                                                                                                                                                                 (Iz Rig-Vede)

Kalidasa

PJESME

Kralj noći, mjesec, diže se na stjene
Visokih brda - na zapadne gore.
S istoka sunce na put će da krene,
Ishod mu javlja rumenilo zore.
Tako u svijetu vječito se čine
Izmjene stalne strasti i gorčine

                                    *

Dah ti pun slatka zvuka, a pogled pun krasote.
Osjećaš da si sretan i tužan zbog ljepote:
To staro prijateljstvo u tebi sad se budi,
Što davni njegov korijen čuvaju tvoje grudi.

Tagora

[DVIJE PJESME]

1

O, bože mog života, hoću li svakog dana
Oči u oči pred tobom da stojim?
O, bože svih svijetova, hoću li skrštenih ruku
oči u oči pred obom da stojim?
Pod tvojim Velikim Nebom
Hoću li sam, ćutljiv, klonula srca
Oči u oči pred tobom da stojim?
Hoću li u tvom vrijednom svijetu,
Prepunom huke, truda i borbe,
Oči u oči pred tobom da stojim?
I kada moje djelo u svijetu gotovo bude,
O, kralju svih kraljeva, -
Hoću li sam, i bez riječi,
Oči u oči pred tobom da stojim?

2

Sav beznadežan idem ja - tamo, amo...
I tragam za njom po uglovima kuće -
A nje nigdje nema.
Kuća je moja mala, i što jednom ode,
To ne nalazim više. Ali velika je -
Bezmjerno velika kuća tvoja, bože!
Stojim pod zlatnim svodom večernjeg neba
I ka tvom licu smjerno podižem pogled svoj...
Dođoh na ivicu vječnosti
U kojoj ništa ne isčezava:
Ni nada,
Ni sreća,
Ni slika onog lika
Koji sam kroz suze gledo...
O, nek' zaroni moj prazni život u - okean,
Utopi ga u njegovu dubinu!...
I daj mi - još jednom da u svemiru osjetim
Slatki dodir - izgubljenoga.

početna strana