Li Taj-po
DALEKA LAUTA
Daleke večeri jedne - ja čuh u mračnom vjetru
Lautu koja je u srce prodirala...
I uzeh lautu svoju u tome vjetru;
Ona je svoj odgovor drugoj lauti dala.-
Otad se i ptice čuju po mračnom vjetru:
Jezikom svojim tako i noć se raspevala.
I molih ljude da ovo osluškuju,
No ljudi ne razumješe ovo šta je:
Ostavih nek' pjesmom nebesa odjekuju,
Dok oko svjetlosti moga srca stoje,
Besmrtni dusi i pjesmu moju čuju
Te otad i ljudi stali da prisluškuju
I ćute kad čuju govor laute moje.
Li Taj-po
U PRVIM DANIMA PROLJEĆA
Ako je život san - sreća jedina -
Zašto da onda bijedu povećavam?
Danju se kupam u jezeru vina;
Kad se opijem odlazim da spavam.
Kad se probudim bunovan - na grani
Sagledam vrapca: pjesmom se veseli. -
Pitam: - Koji su to godišnji dani?
A on: - "Ja pjevam. Proljeće je", - veli.
Osjećam - duša još je puna tame...
I opet usta čašu traže sada!
Ja pjevam, pjevam... do večeri same,
A zatim opet - svijest u nesvijest pada!
Tu Fu
NA RIJECI ČU
Kad s čamca laka
Sjenke u toj divljoj vodi:
Izmeđ' trske i oblaka
Mjesečeva slika brodi...
I u duši: lik dragane
Zrači u sve većoj moći...
Mjesec danju i nestane
Al' đžinovski sja u noći.
U velu boje breskvinog
cvijeta,
Ti igraš - svijetla ko proljećni sjaj -
I da zaklona nije da mu smeta -
Vjetar bi ko cvijet odnio te taj.
Preko krinova rosih skočiš lako
I ribnjak pređeš ko leptira let,
Nožica tvoja s cipelicom tako
Nježna je, bijela kao krinov cvijet.
Druge vezuju noge pa ih stežu,
da bi stas njihov ličio na tvoj!
Glasovi im se u pozdrav razležu...
No tad ni korak ne pokrenu svoj.
 |
 |
 |
 |
 |
 |