Tetida, uvijek prisutni saveznik i oslonac svome sinu, popela se
na Zeusov tron, i obgrlivsi njegove noge lijevo rukom, dok mu
desnom milovala bradu, molila ga je, da njenom sinu pruzi
moralnu satisfakciju, buduci da mu je sudjeno da mu zivot bude
 kratkog vijeka. Ponizno ga je zamolila da utice na Ahajce i
Agamemnona da uvide znacaj Ahileja, a posebno je zahtjevala
da se Agamemnon pokaje za uvredu koju je nanio njenom sinu.
I zaista je tako i bilo, nikakva pomoc nije bila pruzena Grcima
koji su opsjedali Troju, dok je Apolon, svojim srebrenim lukom
usmjeravao Hektorove strijele, kao i strijele ostalih Trojanaca,
sejuci smrt u redovima neprijatelja. Uzaludno je Patrokle,
Ahilejev najvjerniji prijatelj, molio Ahileja da ne dozvoli dalji
prodor Trojanaca, koji su vec uspjeli, da se u potpunosti
priblize grckim bodovima sa namjerom da ih zapale. Ahilej je
bio neumoljiv. Zatvorivsi se u svoj sator, nije htio ni da cuje o
nastavku ratovanja. Tada je njegov voljeni prijatelj Patrokle, sam
preuzeo incijativu i krenu u boj, predvodjeci Mirmidonce, i

noseci pri tome Ahilejevo oruzje, ne bi li prevario Trojance. Ahilejev oklop bio je jedinstven, i bio je Hefajstovo djelo, koje je on stvorio udobrovoljavajuci Tetidinoj molbi. Kada je Patrokle krenuo u borbu vozeci se njegovim bornim kolima, i noseci Ahilejev oklop i oruzje, u redovima Trojanaca zavladao je haos, pa su poceli da se povrace prema zidinama Troje, uvjereni da se kralj Mirmidonaca ponovo pridruzio boju. Patroklej je uspio ne samo da zaustavi dalji prodor Trojanaca, vec, sta vise, i da nanese velike gubitke. No, dok Patrokle i dalje napredovao, Hektor je uspio da sazna od Apolona, identitet suparnika, te ga je strelom oborio i smrtno ranio. Velika borba se zatim vodila oko Patroklovog tijela i njegovog oruzja. U toj borbi oko mrtvog tjela istakao se Menelaj. Nestorov sin, Antiloh, donio je Ahileju tuznu vijest o smrti njegovog prijatelja. Obuzet bijesom i strasnim bolom, Ahilej je otisao do mjesta gdje se odigrao dvoboj. Njegov vrisak izazvan bolom, bio je toliko strasan, da je rastjerao Trojance koji su se dali u bjeg, napustajuci Patroklovo mrtvo tijelo. Ahilej je tada zaboravio na licne razirice koje je ima sa Agamemnonom i pomirio se sa njim, ne razmisljajuci ni ocemu, osim o strasnoj osveti. Dan nakon Patroklove smrti zatrazio je od Agamemnona da i on zaboravi na njihove medjusobne nesuglasice i izrazio spremnost da se ponovo bori uz njega. Agamemnon mu se tada izvinio za svoje ponasanje, i vratio mu Briseidu, zaklevsi se svime sto mu je bilo najsvetije, da  je nije ni dotakao. Ahilej je tada krenuo u borbu, ne obaziruci se na prorocanstva koja su mu predvidjala blisku pogibiju. I sama njegova pojava, bila je dovoljna da se Trojanci razbjeze. Jedino  mu se Enej suprostavio i vodio dvoboj sa njim, ali se umjesao Posejdon, koji ih je razdvojio, Ahilej je sve vise napredovao prema zidinama Troje. Trojancima je, zeljan osvete, nanio ogromne gubitke, donjevsi smrt mnogima. Poslije mnogih sukoba i bitaka, naizad je Hektora sreo kod Senovitih kapija. Sve vrijeme, dok su dva heroja trazeci jedan drugoga, procjenivali  mogucnosti onog drugod, Zeus je na vagi odmjeravao sudbine Hektoru i Ahileju. Hektoru je bilo sudjeno da pogine jer je prilikom vaganja, naginjao ka Hadu. Zbog toga je u medjusobnoj borbi dva heroja, poginuo Hektor. Medjutim, sama Hektorova smrt nije zadovoljila Ahilejev bijes i zelju za osvetom, pa je vezao Hektorovo mrtvo tijelo za svoje kocije, i tek nakon sto ga je, tako privezanog, vukao nekoliko puta oko gradskih zidina, vratio se natrag, u svoj logor, na Patroklovu sahranu. No, bez obzira na sav svoj bjes, kada se kasnije u Ahilejev sator pojavio Prijam, moleci ga za mrtvo tijelo svog sina da bi ga sajhranio, Ahilej ga je primio ljubazno, i pun postovanja prema starom kralju, ocu svog neprijatelja, predao mu Heraklovo tijelo za sahranu, zaboravljajuci na svoju mrznju. Prijam je potisten, preuzeo mrtvo tijelo prvorodjenog sina i vratio se u Troju, gdje su ga cekale Hektorova zana, Andromaha, i majka, Hekaba, spremajuci sahranu.

POVRATAK