- Intervju: Branimir Stulic-Djoni-Cupko, Azra
-
- GRCEVITI NOVOVALNI SEVDAHDZIJA
-
- Nas urednik Sven Semencic i sef Azre
Branimir Stulic nadvikivali su se u magnetofon (po onoj: ko jace njegove
gace!)
- Iako ste u "Poletu" bezbroj puta mogli procitati ime Azre
ovo je, u stvari, nas prvi intervju s Branimirom Stulicem-Djonijem-Cupkom.
Njegova gotovo karizmatska pojava moze se, mirne duse, poistovetiti s Azrom,
svojevrsnim poligonom za prelamanje njegovih nebrojenih hirova. Mislim pri
tome na mnogobrojne postave koje je Djoni izmijenio oko sebe, tezeci, kako
sam kaze, profesionalnijem odnosu spram muzike. S druge su se, pak, strane
cule primjedbe da je bas njegova egocentricnost bila preprekom za dulje
trajanje nekih postava, a prvenstveno ciljam na njegovu nekadasnju ekipu
koja danas ima najozbiljnije komercijalne predispozicije pod imenom "Film".
No unatoc neopipljivom priznanju "enfant terriblea" zagrebacke
scene, Stuliceva Azra kroz prilicno
drug period ne uspijeva prekoraciti status Lokalne senzacije na relaciji
Klub studentskog centra - - Lapidarij. Medjutim, u suradnji s Huseinom
Hasanefendicem, Stulicem polazi za rukom napraviti prvi singl, koji je, kao
sto znate, naisao na pohvale recenze- nata. Njegov nedavni nastup u Klubu
zagrebackog Studentskog centra takodjer je povoljno ocijenjen i to je bio
samo razlog vise za razgovor koji bih, u stvari, prije nazvao nadvikavanjem,
nego li intervjuom. Stulic govori brzo i nervozno i vrlo je emocionalan i
uporan sugovornik, koji vas posto poto zeli uvjeriti da je u pravu. Ali,
intervju je ovdje pa vi sami presudite da li je uvjerljiv.
-
- "BEATLESI" PRIJE SVEGA
"Polet": Ti imas dvadeset i sedam godina pa bi bilo
zanimljivo cuti odakle si ti krenuo i kakvi su bili tvoji prvi kontakti s
glazbom?
Djoni: "Beatlesi" uvijek i svuda. Kada sam ih 1964. godine
prvi put cuo, a bio sam tada u Jastrebarskom (moj stari je bio vojno lice pa
smo se stalno selili) nijedna mi stvar u zivotu nije bila jasna i nista
nisam znao. Ni u skoli nije bilo nikoga tko bi znao nesto vise. Mozda
shvacas kako je to kad na radiju cujes nesto sto uopce ne razumijes, ali te
ponese. Cim sam to cuo, riknuo sam. U to vrijeme sam cesto dolazio u Zagreb.
Imao sam ovdje tetu. Jos se sjecam onih prvih cupavaca. Sjecam se ulice
pored "Opatija" kina. Dan danas tamo na nekom zidu, pise
"Kinks", "Rolling Stones"... To je za mene bio poseban
ugodjaj. Sve me to privla- cilo. Sjecam se tako jednog dana. Posao sam u
kino "Opatija" na matineju, kad su prosla tri kita u trapericama.
To je bilo opce cudo, rulja se okretala za njima. Vec tada sam sanjao o
bendu, ali otkud mi lova za blanju? A ni ljudi oko mene nisu bili previse
zainteresirani za to. Ipak, u prvom gimnazije, pocao sam svirati akusticnu
gitaru. Prije toga sam zelio biti pjevac, no tada sam mutirao i neki kazu da
ni do dan danas nisam izmutirao. Da nema tog "novog vala"
vjerovatno nikad ne bih ni zapjevao.
"Polet": Nedavno sam s kazete slusao tvoje cisto
akusticarske stvari iz tog vremena. Kad si vec bio odusevljen "Beatlesima",
zasto nisi pokusao osnovati grupu?
Djoni: Muziku sam prestao slusati kada su "Beatlesi" otisli
sa scene i kada je splasnuo napon beata. Dosao je heavy-metal, a to nisam
mogao slusati, kao ni sve kasnije genijalce. Simfo-rock mi je uvijek bio
stran. Patio sam malo za Alvinom Leejem, radio sam vjezbe za lijevu ruku,
ali sam i to brzo napustio. Onda sam prvi puta cuo na radiju Charlesa Byrda.
Bila je to neka kompilacija akusticnih gitarista, nekakav barski stimung. Na
Charlesa Byrda sam doista bio pao. Mislio sam: budem li svirao elektricnu
gitaru neminovno cu ovisiti od drugih, a to nisam htio. Onda sam gdje god
sam stigao slusao iskljucivo klasicnu gitaru. Kada sam zavrsio gimnaziju,
otisao sam u vojsku da bih mogao na miru uvjezbavati tu gitaru. Cijelo to
vrijeme radio sam pjesme po modelu "Beatlesa". Uvijek sam
razmisljao kako bi to oni odsvirali. Zamisljao sam pratece vokale i u glavi
sam slagao cijele aranzmane. Pa i dan danas su svi ti prateci vokali kod nas
Azrina furka. Mi smo to prvi ubacili
na onu staru bitnicku foru. Kada sam, 1972. zavrsio gimnaziju poceo sam se
muvati po Filozofskom fakultetu. Imao sam kasnije svoju "katedru"
u podrumu Filozofskog faksa. Bilo je to svakoga dana od dva do devet.
Hektolitri vina su se tamo popili.
-
- IZ ISTOCNE FILOZOFIJE U SEVDAH
"Polet": Koliko se sjecam prvih manjih Azrinih
nastupa neke su od tvojih tadasnjih stvari naginjale folku.
Djoni: Bas tada sam bio lud za narodnom muzikom. Svirao sam sevdah.
Imao sam kuci tridesetak albuma sve sama narodna kola i slicno. Islo je to
po ofucanom sistemu: u gimnaziji sam citao istocnu filozofiju da bih bio
pametniji no sto jesam, pa sam preko posjecivanja nekih predavanja o
ciganima stigao i do sevdaha. To me drzalo vise od svega. Nikako nisam mogao
sloziti neki ozbiljan bend. To je uostalom i sada problem, nitko nece
ozbiljno raditi. Svi bi se htjeli jednom tjedno naci, malo zasvirati i
gotovo. Ja sam se stvarno htio samo time baviti. Zelio sam vjezbati dan i
noc.
"Polet": Kako si zamisljao svoj bend?
Djoni: Lud sam bio, a i danas to jako volim, za nekakvim kabaretskim
stimungom. Svejedno je obradjujes li neku klasicnu ili kakvu drugu stvar,
samo da joj das kabaretsku patinu. Htio sam napraviti glazbu koja bi
odgovarala atmosferi krcme. a u krcmi ne mozes svirati "Emerson, Lake
& Palmer." Te su stvari trebale biti ritmizirane, da mozes
stepavati nogama i pucketati prstima. Susreo sam tada Paola (Sfecci, bubnjar
"Aerodroma", op. a.). On je svirao tarabuku. To ti je makedonski
izraz za nesto slicno bongosu, sto se vadi od devine koze. Imali smo i
pjevaljku. Tako je izgledala moja prva prava trupa. Zvali smo se
"Balkan sevdah bend". Snimili smo tada ne neke demo-tapeove "Balkana"
koji je prosao mnoge oblike do ovoga na singl plocu. Da danas netko to cuje,
popljuvao bi me tako da bi mi bilo neugodno izlaziti iz kuce. Ali nije bitno,
bio sam cist kao djevica. Balasevic je zadnji rocker prema onome sto smo mi
tada radili. Ja u stvari nisam brutalan covjek, to su me tek kasnije naucili.
"Polet": Unatoc svojoj gotovo fanaticnoj odluci o
profesionalnom bavljenju glazbom, upisao si se na fakultet.
Djoni: Kada sam dosao iz vojske upisao sam fonetiku i povijest ali to
sam napravio iskljucivo zato da bih imao alibi pred starcima. Morao sam
nesto raditi, meni je zivot kod kuce oduvijek bio pakao. U njoj sam se
osjecao kao stranac. Upisao sam se, dakle, da bih dobio na vremenu, jer
nisam mogao ocekivati da cu odmah moci zivjeti od muzike.
-
- "LUD PA ZIVI"
"Polet": Ti si gotovo agresivno uporan kad pokusavas nekome
nesto objasniti ili u tome da ljudima u prolazu odrecitiras pjesme koje si
napisao u posljednjih mjesec dana.
Djoni: To je tako, a ljudi su mislili "lud pa pusti ga da zivi".
Ja sam rulji zaista svirao i svirao u mozak. Prvu Azru
sam konacno slozio 1975. godine. Svirali smo uglavnom balade, gdje se pazilo
na slaganje vokala, ali sve je to bilo diletantski. Kad sam prvi put na sebe
stavio elektricnu gitaru, pitao sam Paola, koji je vec bio bubnjar, kako mi
stoji, a on je rekao: "Kao sedlo na devi". Nakon dvije godine
slozilo se drugo jezgro grupe. Ta postava je danasnji "Film"
Stalno smo se pomalo svadjali. Htio sam istjerati svoju ideju do kraja, pa
da je, ako ne vrijedi, mijenjamo. Uvijek guram svoje, pa ko' ziv ko' mrtav.
"Polet": Cini se da si se od tada promijenio?
Djoni: U jesen 1977. godine cuo sam new wave. To je velike zasluge
imao Juricic (gitarist "Filma", op. a.), on je htio da radimo tako
nesto. Ja sam to shvatio kao potenciran stari beat i odusevio sam se u istoj
mjeri kao kada sam prvi put slusao "Beatlese". Ponovo sam cuo
klasicne pratece vokale, klasicnu solo-gitaru, shvatio sam da je nakon
drugog vremena pravi ugodjaj ponovo stigao. U to se opet moglo vjerovati. Mi
u Azri smo u to vrijeme poceli
prociscavati i nanovo aranzirati stvari, potencirati ritam, glas... Ubacili
su mi onda neki kompleks da ne znam pjevati, to su bile paranoje. Bilo je
kad imas krive zube pa ih s dvadeset godina pocnes ispravljati.
"Polet": Ti si, dakle, svojim starim stvarima pokusao
odjenuti neko novovalno ruho.
Djoni: To su na kraju ispale nove stvari. Jedine stare stvari, koje
se i danas sviraju su "Balkan" i "Jablane" (snimljen na
LP-ju "Parnog valjka" koji se u originalu zvao "Anarhist"
i bio je klasicna stara balada.
"Polet": Ocito je da su sve tvoje postave bile kratkoga
vijeka. No, prije godinu dana imao si jedan sasma solidan bend.
Djoni: Mene je uvijek smetao njihov odnos prema tome. Ja sam napustio
sve, htio sam samo svirati, a svi oni su imali milijun drugih preokupacija.
Sada je drukcije. Oni imaju "Film" i puno su odrasliji nego u
vrijeme kada smo bili zajedno. Ja sam svoje odlucio vec prijedeset godina.
Bio sam stariji od njih pa je logicno da sam brze od njih htio nesto postici.
Kada je bend vec imao profil, pozvali smo Juru Stublica, koji danas vodi
"Film", jer su sa svih strana na mene navaljivali da moram uzeti
pjevaca. Tada je utrcala i ona "Poletova" turneja; no mene je sve
to smetalo, osjecao sam neku odgovornost, kao, "Polet" stoji iza
mene, a ja nisam jos osjecao da je bend spreman podnijeti taj teret. Nisam
htio ljude varati, iako mislim da smo napravili par dobrih koncerata po
Hrvatskoj. Zelio sam da sve to izgleda puno profesionalnije.
"Polet": Stalne promjene su ti, medjutim, onemogucile da
konacno pocnes nesto sistematski raditi.
Djoni: Svaki klinac na potezu od ITD-a do Trga Republike zna za Azru,
ali za nju ne znaju svi koji bi morali. Ploca je prva karika ka tome. Kada
sam radio singl Azru, u grupi smo bili
Lejner (bubnjar iz sadasnje postave, op. a.) i ja. No znao sam da ce to
pokrenuti stvar. Misu (basista, op. a.) sam uzeo kasnije. Konacno imam nesto
najsluzbenije u ruci, jer sto mi vrijedi da vec godinama sviram po svim
rupama u gradu i da imam neki jebeni lokalni kult status.
-
- MALO SE SRAMIO
"Polet": Kakva je stvarna pozadina tvog proslogodisnjeg
flerta s "Parnim valjkom"?
Djoni: Kada se Hus (Hasanefendic, op. a.) vratio iz vojske, predlozio
sam mu da dodje u Azru. Skrga (Milan
Skonjug, menedzer "Valjka", op. a.) je rekao da to bas ne bi islo
i pozvao me u "Parni valjak". Ja sam rekao O.K., idemo probati, i
svirali smo pola Husovih, pola mojih stvari. No ja nisam bas bio podesna
osoba za drugu gitaru. Pokazalo se na demo-snimkama da nisam dovoljno cvrst.
No, to nije bila glavna prepreka. "Valjak" je Husov bend kao sto
je Azra moj. Ni ja ne bih trpio da
meni netko dodje u bend i ubacuje mi svoje stvari, kad i sam imam hrpetinu
vlastitih. Na kraju je iz svega ispalo da je "Valjak" snimio
"Jablane" na "Gradske price", a za uzvrat je Hus
producirao nas singl.
"Polet": Nisam siguran da je takav potez bio u skladu s
tvojom navodnom beskompromisnoscu.
Djoni: Meni je ipak stalno bilo nekako krivo zbog toga. Sam sam sebi
govorio da se prodajem. No kratko je trajalo. Uvijek sam u stvari znao da
moram izgurati s Azrom do kraja. I
napravit cu to. Neosporno je, medjutim, da je s Pikom, Fumom i Husom pravo
zadovoljstvo svirati. Oni su doista profesionalcim kakve sam prije rijetko
sretao.
"Polet": Smatras li da tvoja egocentricnost moze osigurati
povoljne uvjete za rad unutar grupe.
Djoni: Doista volim da me u bendu slusaju. Ja nisam genijalac za
svirku, ali znam kako to treba zvucati. Trazim bolje od sebe da to oni
odsviraju. Samo neka dodju, neka to naprave, neka sute i rade. Nista vise.
Dok sam, recimo, bio s "Parnim valjkom" ja sam stalno sutio i
pazio na svoj instrument.
"Polet": Gledao sam mnogo vasih nastupa i gotovo te
nijednom nisam vidio opustenog na sceni. To je uostalom i glavna zamjerka
upucena na tvoj racun.
Djoni: Moram paziti na masu stvari: da li ce mi onaj odsvirati sto
smo sec dogovorili ili nece, moram pjevati, moram pjevati, moram svirati,
drzati atmosferu na "stageu", paziti da netko ne ispadne iz ritma.
Strasno mi je tesko. Mislim da sada Azra
radi kako valja i da sam manje grcevit... Poznata je stvar, zatim, da
razglasi ne valjaju, a ja hocu da me se uvijek dobro cuje, pa se derem. A
onda, i te stalne promjene postava me pomalo tjeraju u ludilo, uvijek imam
nekog novog u bendu. To su objektivne okolnosti, a ako cemo pravo, i po
prirodi sam rastrgana osoba.
"Polet": Kako radis na nekoj stvari, sto te uopce motivira
da napises pjesmu?
Djoni: Ja uvijek imam najprije melodiju. Jos davno, kao klinac
procitao sam da je Smetana danima pamtio melodiju sve dok mu ne bi dosle
rijeci. Jer sama rijec ima svoju ritmiku, svoju melodiju. Tako i ja radim.
Nekada sam morao isti dan na melodiju napraviti tekst. Sada je to vec
spontano. No drugacije tekstove od onih koje radim ne mogu pisati, jer ja to
stvarno zivim i gotovo.
-
- DJONI NE ROBUJE
"Polet": Ogromna je razlika izmedju zvuka tvog prvog singla
i onoga koji si, recimo, prikazao pred desetak dana u Studentskom centru.
Djoni: Ja koristim svirace koliko mogu. Studijske ce se snimke i
dalje razlikovati od one koju cu izvoditi na koncertima. Jer ne mozes ti sve
te ljude, koje mislim koristiti na ovome albumu koji cemo sada raditi,
dovuci na pozornicu. Tako i ovaj single shvaticu kao dokument. Ipak, za prvi
singl sam svjesno i namjerno odabrao stvari s takvim tekstovima za koje se
uopce ne bi cudio da su na njih opalili porez. To sigurno nisu moji najbolji
tekstovi, ali ja iza tog singla svejedno stojim. Rekao sam da je to dokument,
ali on me ne predstavlja u potpunosti. No zbog toga me i ne obavezuje ni na
sto.
"Polet": Gdje smjestas Azru
unutar nase "novovalne" scene danas?
Djoni: Na "Prljavom kazalistu" su se lomila ideoloska
koplja. To je, uostalom, gotovo redovito slucaj s necim novim kod nas. Uopce
ne sumnjam, medjutim, da ce te komisije vrlo brzo biti usutkane. Uvijek to
ide tako, to je vec neki ustaljeni redosljed. No Azra
je po ideji prvi nas "novovalni" bend. Po ideji, kazem jer sto se
tice svirke, ja cu raditi ono sto mi se bude radilo. Ako netko za ovaj singl
kaze da nema veze s novim valom, to je njegovo pravo i ja mu ga ne osporavam.
Tu su "novovalni" elementi iskoristeni u kontekstu, koji mozes
nazvati kako hoces. Da ne robujem ni disco-kucama, ni ljudima, ni trzistu -
to je po meni postena ideja "novog vala". Mislim da je sminka
vikati neke parole i pod etiketom "novog vala" imati alibi za neke
isforsirane stvari. Ja sam citav zivot plazio po cesti i poznam svako
zagrebacko dvoriste, a Azru sam
napravio po sebi. To je ulicni bend, Azra
je u stvari artisticki ulicni bend i to je SVE
-