Intervju: Branimir Stulic-Djoni-Cupko, Azra
 
GRCEVITI NOVOVALNI SEVDAHDZIJA
 
Nas urednik Sven Semencic i sef Azre Branimir Stulic nadvikivali su se u magnetofon (po onoj: ko jace njegove gace!)
Iako ste u "Poletu" bezbroj puta mogli procitati ime Azre ovo je, u stvari, nas prvi intervju s Branimirom Stulicem-Djonijem-Cupkom. Njegova gotovo karizmatska pojava moze se, mirne duse, poistovetiti s Azrom, svojevrsnim poligonom za prelamanje njegovih nebrojenih hirova. Mislim pri tome na mnogobrojne postave koje je Djoni izmijenio oko sebe, tezeci, kako sam kaze, profesionalnijem odnosu spram muzike. S druge su se, pak, strane cule primjedbe da je bas njegova egocentricnost bila preprekom za dulje trajanje nekih postava, a prvenstveno ciljam na njegovu nekadasnju ekipu koja danas ima najozbiljnije komercijalne predispozicije pod imenom "Film". No unatoc neopipljivom priznanju "enfant terriblea" zagrebacke scene, Stuliceva Azra kroz prilicno drug period ne uspijeva prekoraciti status Lokalne senzacije na relaciji Klub studentskog centra - - Lapidarij. Medjutim, u suradnji s Huseinom Hasanefendicem, Stulicem polazi za rukom napraviti prvi singl, koji je, kao sto znate, naisao na pohvale recenze- nata. Njegov nedavni nastup u Klubu zagrebackog Studentskog centra takodjer je povoljno ocijenjen i to je bio samo razlog vise za razgovor koji bih, u stvari, prije nazvao nadvikavanjem, nego li intervjuom. Stulic govori brzo i nervozno i vrlo je emocionalan i uporan sugovornik, koji vas posto poto zeli uvjeriti da je u pravu. Ali, intervju je ovdje pa vi sami presudite da li je uvjerljiv.
 
"BEATLESI" PRIJE SVEGA


"Polet": Ti imas dvadeset i sedam godina pa bi bilo zanimljivo cuti odakle si ti krenuo i kakvi su bili tvoji prvi kontakti s glazbom?

Djoni: "Beatlesi" uvijek i svuda. Kada sam ih 1964. godine prvi put cuo, a bio sam tada u Jastrebarskom (moj stari je bio vojno lice pa smo se stalno selili) nijedna mi stvar u zivotu nije bila jasna i nista nisam znao. Ni u skoli nije bilo nikoga tko bi znao nesto vise. Mozda shvacas kako je to kad na radiju cujes nesto sto uopce ne razumijes, ali te ponese. Cim sam to cuo, riknuo sam. U to vrijeme sam cesto dolazio u Zagreb. Imao sam ovdje tetu. Jos se sjecam onih prvih cupavaca. Sjecam se ulice pored "Opatija" kina. Dan danas tamo na nekom zidu, pise "Kinks", "Rolling Stones"... To je za mene bio poseban ugodjaj. Sve me to privla- cilo. Sjecam se tako jednog dana. Posao sam u kino "Opatija" na matineju, kad su prosla tri kita u trapericama. To je bilo opce cudo, rulja se okretala za njima. Vec tada sam sanjao o bendu, ali otkud mi lova za blanju? A ni ljudi oko mene nisu bili previse zainteresirani za to. Ipak, u prvom gimnazije, pocao sam svirati akusticnu gitaru. Prije toga sam zelio biti pjevac, no tada sam mutirao i neki kazu da ni do dan danas nisam izmutirao. Da nema tog "novog vala" vjerovatno nikad ne bih ni zapjevao.

"Polet": Nedavno sam s kazete slusao tvoje cisto akusticarske stvari iz tog vremena. Kad si vec bio odusevljen "Beatlesima", zasto nisi pokusao osnovati grupu?

Djoni: Muziku sam prestao slusati kada su "Beatlesi" otisli sa scene i kada je splasnuo napon beata. Dosao je heavy-metal, a to nisam mogao slusati, kao ni sve kasnije genijalce. Simfo-rock mi je uvijek bio stran. Patio sam malo za Alvinom Leejem, radio sam vjezbe za lijevu ruku, ali sam i to brzo napustio. Onda sam prvi puta cuo na radiju Charlesa Byrda. Bila je to neka kompilacija akusticnih gitarista, nekakav barski stimung. Na Charlesa Byrda sam doista bio pao. Mislio sam: budem li svirao elektricnu gitaru neminovno cu ovisiti od drugih, a to nisam htio. Onda sam gdje god sam stigao slusao iskljucivo klasicnu gitaru. Kada sam zavrsio gimnaziju, otisao sam u vojsku da bih mogao na miru uvjezbavati tu gitaru. Cijelo to vrijeme radio sam pjesme po modelu "Beatlesa". Uvijek sam razmisljao kako bi to oni odsvirali. Zamisljao sam pratece vokale i u glavi sam slagao cijele aranzmane. Pa i dan danas su svi ti prateci vokali kod nas Azrina furka. Mi smo to prvi ubacili na onu staru bitnicku foru. Kada sam, 1972. zavrsio gimnaziju poceo sam se muvati po Filozofskom fakultetu. Imao sam kasnije svoju "katedru" u podrumu Filozofskog faksa. Bilo je to svakoga dana od dva do devet. Hektolitri vina su se tamo popili.
 
IZ ISTOCNE FILOZOFIJE U SEVDAH

"Polet": Koliko se sjecam prvih manjih Azrinih nastupa neke su od tvojih tadasnjih stvari naginjale folku.

Djoni: Bas tada sam bio lud za narodnom muzikom. Svirao sam sevdah. Imao sam kuci tridesetak albuma sve sama narodna kola i slicno. Islo je to po ofucanom sistemu: u gimnaziji sam citao istocnu filozofiju da bih bio pametniji no sto jesam, pa sam preko posjecivanja nekih predavanja o ciganima stigao i do sevdaha. To me drzalo vise od svega. Nikako nisam mogao sloziti neki ozbiljan bend. To je uostalom i sada problem, nitko nece ozbiljno raditi. Svi bi se htjeli jednom tjedno naci, malo zasvirati i gotovo. Ja sam se stvarno htio samo time baviti. Zelio sam vjezbati dan i noc.

"Polet": Kako si zamisljao svoj bend?

Djoni: Lud sam bio, a i danas to jako volim, za nekakvim kabaretskim stimungom. Svejedno je obradjujes li neku klasicnu ili kakvu drugu stvar, samo da joj das kabaretsku patinu. Htio sam napraviti glazbu koja bi odgovarala atmosferi krcme. a u krcmi ne mozes svirati "Emerson, Lake & Palmer." Te su stvari trebale biti ritmizirane, da mozes stepavati nogama i pucketati prstima. Susreo sam tada Paola (Sfecci, bubnjar "Aerodroma", op. a.). On je svirao tarabuku. To ti je makedonski izraz za nesto slicno bongosu, sto se vadi od devine koze. Imali smo i pjevaljku. Tako je izgledala moja prva prava trupa. Zvali smo se "Balkan sevdah bend". Snimili smo tada ne neke demo-tapeove "Balkana" koji je prosao mnoge oblike do ovoga na singl plocu. Da danas netko to cuje, popljuvao bi me tako da bi mi bilo neugodno izlaziti iz kuce. Ali nije bitno, bio sam cist kao djevica. Balasevic je zadnji rocker prema onome sto smo mi tada radili. Ja u stvari nisam brutalan covjek, to su me tek kasnije naucili.

"Polet": Unatoc svojoj gotovo fanaticnoj odluci o profesionalnom bavljenju glazbom, upisao si se na fakultet.

Djoni: Kada sam dosao iz vojske upisao sam fonetiku i povijest ali to sam napravio iskljucivo zato da bih imao alibi pred starcima. Morao sam nesto raditi, meni je zivot kod kuce oduvijek bio pakao. U njoj sam se osjecao kao stranac. Upisao sam se, dakle, da bih dobio na vremenu, jer nisam mogao ocekivati da cu odmah moci zivjeti od muzike.
 
"LUD PA ZIVI"

"Polet": Ti si gotovo agresivno uporan kad pokusavas nekome nesto objasniti ili u tome da ljudima u prolazu odrecitiras pjesme koje si napisao u posljednjih mjesec dana.

Djoni: To je tako, a ljudi su mislili "lud pa pusti ga da zivi". Ja sam rulji zaista svirao i svirao u mozak. Prvu Azru sam konacno slozio 1975. godine. Svirali smo uglavnom balade, gdje se pazilo na slaganje vokala, ali sve je to bilo diletantski. Kad sam prvi put na sebe stavio elektricnu gitaru, pitao sam Paola, koji je vec bio bubnjar, kako mi stoji, a on je rekao: "Kao sedlo na devi". Nakon dvije godine slozilo se drugo jezgro grupe. Ta postava je danasnji "Film" Stalno smo se pomalo svadjali. Htio sam istjerati svoju ideju do kraja, pa da je, ako ne vrijedi, mijenjamo. Uvijek guram svoje, pa ko' ziv ko' mrtav.

"Polet": Cini se da si se od tada promijenio?

Djoni: U jesen 1977. godine cuo sam new wave. To je velike zasluge imao Juricic (gitarist "Filma", op. a.), on je htio da radimo tako nesto. Ja sam to shvatio kao potenciran stari beat i odusevio sam se u istoj mjeri kao kada sam prvi put slusao "Beatlese". Ponovo sam cuo klasicne pratece vokale, klasicnu solo-gitaru, shvatio sam da je nakon drugog vremena pravi ugodjaj ponovo stigao. U to se opet moglo vjerovati. Mi u Azri smo u to vrijeme poceli prociscavati i nanovo aranzirati stvari, potencirati ritam, glas... Ubacili su mi onda neki kompleks da ne znam pjevati, to su bile paranoje. Bilo je kad imas krive zube pa ih s dvadeset godina pocnes ispravljati.

"Polet": Ti si, dakle, svojim starim stvarima pokusao odjenuti neko novovalno ruho.

Djoni: To su na kraju ispale nove stvari. Jedine stare stvari, koje se i danas sviraju su "Balkan" i "Jablane" (snimljen na LP-ju "Parnog valjka" koji se u originalu zvao "Anarhist" i bio je klasicna stara balada.

"Polet": Ocito je da su sve tvoje postave bile kratkoga vijeka. No, prije godinu dana imao si jedan sasma solidan bend.

Djoni: Mene je uvijek smetao njihov odnos prema tome. Ja sam napustio sve, htio sam samo svirati, a svi oni su imali milijun drugih preokupacija. Sada je drukcije. Oni imaju "Film" i puno su odrasliji nego u vrijeme kada smo bili zajedno. Ja sam svoje odlucio vec prijedeset godina. Bio sam stariji od njih pa je logicno da sam brze od njih htio nesto postici. Kada je bend vec imao profil, pozvali smo Juru Stublica, koji danas vodi "Film", jer su sa svih strana na mene navaljivali da moram uzeti pjevaca. Tada je utrcala i ona "Poletova" turneja; no mene je sve to smetalo, osjecao sam neku odgovornost, kao, "Polet" stoji iza mene, a ja nisam jos osjecao da je bend spreman podnijeti taj teret. Nisam htio ljude varati, iako mislim da smo napravili par dobrih koncerata po Hrvatskoj. Zelio sam da sve to izgleda puno profesionalnije.

"Polet": Stalne promjene su ti, medjutim, onemogucile da konacno pocnes nesto sistematski raditi.

Djoni: Svaki klinac na potezu od ITD-a do Trga Republike zna za Azru, ali za nju ne znaju svi koji bi morali. Ploca je prva karika ka tome. Kada sam radio singl Azru, u grupi smo bili Lejner (bubnjar iz sadasnje postave, op. a.) i ja. No znao sam da ce to pokrenuti stvar. Misu (basista, op. a.) sam uzeo kasnije. Konacno imam nesto najsluzbenije u ruci, jer sto mi vrijedi da vec godinama sviram po svim rupama u gradu i da imam neki jebeni lokalni kult status.
 
MALO SE SRAMIO

"Polet": Kakva je stvarna pozadina tvog proslogodisnjeg flerta s "Parnim valjkom"?

Djoni: Kada se Hus (Hasanefendic, op. a.) vratio iz vojske, predlozio sam mu da dodje u Azru. Skrga (Milan Skonjug, menedzer "Valjka", op. a.) je rekao da to bas ne bi islo i pozvao me u "Parni valjak". Ja sam rekao O.K., idemo probati, i svirali smo pola Husovih, pola mojih stvari. No ja nisam bas bio podesna osoba za drugu gitaru. Pokazalo se na demo-snimkama da nisam dovoljno cvrst. No, to nije bila glavna prepreka. "Valjak" je Husov bend kao sto je Azra moj. Ni ja ne bih trpio da meni netko dodje u bend i ubacuje mi svoje stvari, kad i sam imam hrpetinu vlastitih. Na kraju je iz svega ispalo da je "Valjak" snimio "Jablane" na "Gradske price", a za uzvrat je Hus producirao nas singl.

"Polet": Nisam siguran da je takav potez bio u skladu s tvojom navodnom beskompromisnoscu.

Djoni: Meni je ipak stalno bilo nekako krivo zbog toga. Sam sam sebi govorio da se prodajem. No kratko je trajalo. Uvijek sam u stvari znao da moram izgurati s Azrom do kraja. I napravit cu to. Neosporno je, medjutim, da je s Pikom, Fumom i Husom pravo zadovoljstvo svirati. Oni su doista profesionalcim kakve sam prije rijetko sretao.

"Polet": Smatras li da tvoja egocentricnost moze osigurati povoljne uvjete za rad unutar grupe.

Djoni: Doista volim da me u bendu slusaju. Ja nisam genijalac za svirku, ali znam kako to treba zvucati. Trazim bolje od sebe da to oni odsviraju. Samo neka dodju, neka to naprave, neka sute i rade. Nista vise. Dok sam, recimo, bio s "Parnim valjkom" ja sam stalno sutio i pazio na svoj instrument.

"Polet": Gledao sam mnogo vasih nastupa i gotovo te nijednom nisam vidio opustenog na sceni. To je uostalom i glavna zamjerka upucena na tvoj racun.

Djoni: Moram paziti na masu stvari: da li ce mi onaj odsvirati sto smo sec dogovorili ili nece, moram pjevati, moram pjevati, moram svirati, drzati atmosferu na "stageu", paziti da netko ne ispadne iz ritma. Strasno mi je tesko. Mislim da sada Azra radi kako valja i da sam manje grcevit... Poznata je stvar, zatim, da razglasi ne valjaju, a ja hocu da me se uvijek dobro cuje, pa se derem. A onda, i te stalne promjene postava me pomalo tjeraju u ludilo, uvijek imam nekog novog u bendu. To su objektivne okolnosti, a ako cemo pravo, i po prirodi sam rastrgana osoba.

"Polet": Kako radis na nekoj stvari, sto te uopce motivira da napises pjesmu?

Djoni: Ja uvijek imam najprije melodiju. Jos davno, kao klinac procitao sam da je Smetana danima pamtio melodiju sve dok mu ne bi dosle rijeci. Jer sama rijec ima svoju ritmiku, svoju melodiju. Tako i ja radim. Nekada sam morao isti dan na melodiju napraviti tekst. Sada je to vec spontano. No drugacije tekstove od onih koje radim ne mogu pisati, jer ja to stvarno zivim i gotovo.
 
DJONI NE ROBUJE

"Polet": Ogromna je razlika izmedju zvuka tvog prvog singla i onoga koji si, recimo, prikazao pred desetak dana u Studentskom centru.

Djoni: Ja koristim svirace koliko mogu. Studijske ce se snimke i dalje razlikovati od one koju cu izvoditi na koncertima. Jer ne mozes ti sve te ljude, koje mislim koristiti na ovome albumu koji cemo sada raditi, dovuci na pozornicu. Tako i ovaj single shvaticu kao dokument. Ipak, za prvi singl sam svjesno i namjerno odabrao stvari s takvim tekstovima za koje se uopce ne bi cudio da su na njih opalili porez. To sigurno nisu moji najbolji tekstovi, ali ja iza tog singla svejedno stojim. Rekao sam da je to dokument, ali on me ne predstavlja u potpunosti. No zbog toga me i ne obavezuje ni na sto.

"Polet": Gdje smjestas Azru unutar nase "novovalne" scene danas?

Djoni: Na "Prljavom kazalistu" su se lomila ideoloska koplja. To je, uostalom, gotovo redovito slucaj s necim novim kod nas. Uopce ne sumnjam, medjutim, da ce te komisije vrlo brzo biti usutkane. Uvijek to ide tako, to je vec neki ustaljeni redosljed. No Azra je po ideji prvi nas "novovalni" bend. Po ideji, kazem jer sto se tice svirke, ja cu raditi ono sto mi se bude radilo. Ako netko za ovaj singl kaze da nema veze s novim valom, to je njegovo pravo i ja mu ga ne osporavam. Tu su "novovalni" elementi iskoristeni u kontekstu, koji mozes nazvati kako hoces. Da ne robujem ni disco-kucama, ni ljudima, ni trzistu - to je po meni postena ideja "novog vala". Mislim da je sminka vikati neke parole i pod etiketom "novog vala" imati alibi za neke isforsirane stvari. Ja sam citav zivot plazio po cesti i poznam svako zagrebacko dvoriste, a Azru sam napravio po sebi. To je ulicni bend, Azra je u stvari artisticki ulicni bend i to je SVE
 
NAZAD