Britanski stav

Diplomatske krize

Francuska u Meksiku

 

 

 

 

RATNA DIPLOMATIJA

Britanski stav. Glavno diplomatsko pitanje s početka rata bilo je da li će Britanija pružiti pomoć Konfederaciji. Petina stanovništva Britanije živjela je od pamučne proizvodnje, a četiri petine sirovina uvoženo je iz SAD-a. Zato su južnjaci smatrali da će potreba za pamukom natjerati Britance da im pomogne ili da izvrši pritisak na Sjever za prekid blokade luka.
Godine 1861. Britanija je imala višak pamuka, pa je blokada britanskim proizvođačima dobro došla da utroše pamuk i povise mu cijenu. Postojali su jaki razlozi zašto je Britanija htjela da ostane neutralna. Zbog niza nerodnih godina, ona je počela uvoziti žitarice od farmera Srednjeg Zapada, a ratne potrebe Unije omogućile su razvoj industrije čelika, oružja i brodogradnje.
Uopšte uzevši, Britanci su podržavali Linkolna, vjerujući da bi pobjeda Unije značila pobjedu demokratije. Organizovanjem propagandnih kampanja i svojim govorima, britanski liberalni i radikalni lideri su budili masovne simpatije prema Sjeveru. Iako je u početku pokazivala naklonjenost prema Konfederaciji, britanska vlada je shvatila da bi intervencija bila veoma nepopularna među narodom.
Blokada južnjačkih luka ugrožavala je interese britanske trgovačke mornarice. Mornarica Unije ne samo da je sprječavala britanske brodove u trgovini sa Konfederacijom, nego im je i oduzimala robu upućenu Bahamskim ostrvima pod izgovorom da im je krajnji cilj Konfederacija.Zvanična Britanija, strijepeći od posljedica u daljoj budućnosti, nije htjela od ovoga praviti političko pitanje i intervenisati, da se to ne bi okrenulo protiv nje same.
Diplomatske krize. Ipak su se desila dva slučaja koja su mogla pruzrokovati rat sa Britanijom. Prvi se desio u novembru 1861. godine kad su diplomatski izaslanici Konfederacije Džems Mejson i Džon Slajdel, na svom putu za Evropu, prebačeni sa britanskog putničkog broda "Trent" na jedan ratni brod Unije. Britanska vlada je tvrdila da je ovo protivno međunarodnom pravu i zahtijevala da se diplomate puste. Linkoln je popustio a Mejson i Slajdel su nastavili put Evrope. Veoma malo su učinili za Konfederaciju. Poslanik Unije u Londonu, Čarls Frensis Adams, pokazao se kao mnogo bolji diplomata.
Drugu krizu je izazvala gradnja ratnih brodova za Konfederaciju u britanskim brodogradilištima. Međunarodno pravo je zabranjivalo gradnju ratnih brodova jednoj zaraćenoj strani, ali ne i trgovačkih. Većina ratnih brodova Konfederacije je građena u Britaniji, ali kako su ti brodovi nenaoružani napuštali britanske luke, britanska vlada je tvrdila da nema povrede zakona. Adams je stalno vršio pritisak na britansku vladu koja je najzad popustila i u aprilu 1863. godine preduzela korake da spriječi izgradnju krstarica. Adams je doznao da se dva ratna broda pod zajedničkim nazivom "Lerd Rems" grade za jednu francusku kompaniju, što je značilo da će se poslije prodati Konfederaciji. Adams je u septembru 1863. godine zaprijetio britanskom ministru za spoljašnje poslove ratom i porinuće ova dva broda je spriječeno.
Francuska u Meksiku. Francuska vlada je gajila simpatije prema Konfederaciji, ali Napoleon III nije htio da interveniše bez podrške britanske mornarice. Osim toga, on je 1842. godine poslao trupe da zauzmu Meksiko i počnu eksploataciju. U tom slučaju, austrijski princ Maksimilijan Habzburški bi sjeo na tron Meksika. Otpor Meksikanaca pod vođstvom predsjednika Benita Huareza bio je energičan. Francuzi su tek u ljeto 1863. godine uspjeli da zavladaju većim dijelom Meksika, a u proljeće 1864. godine Maksimilijan je proglašen za cara. Francuzi su bili nemoćni da priteknu u pomoć Konfederaciji zbog stalnog otpora Meksikanaca.
Kad se građanski rat završio, sekretar za inostrane poslove Suard je pozvao Francuze da odu, što je Napoleon i uradio početkom 1867. godine da bi izbjegao eventualni rat sa SAD. Huarez je ponovo preuzeo vlast, a Maksimilijan, koji nije htio da napusti Meksiko, je strijeljan.