Sam naziv manastir potice od grcke reci monasterion
Sam
naziv manastir potiče od grčke reči monasterion, sa
osnovnim znacenjem monos, sam. To je mesto gde se živi samačkim životom,
prema monaškim pravilima. Kod Srba je sada u upotrebi nepravilan oblik manastir,
a ispravno bi bilo monastir. Vuk S. Karadžić je upotrebljavao
takodje stari i nepravilan oblik namastir. Staroslovenski nazivi za
monaha su napušteni i oni glase: inik, usamljen ili crnorizac, po crnoj
odori koju nosi. Prema zakoniku srpskog cara Dušana, na svakih hiljadu seoskih
kuća moglo je biti najviše 50 monaha na manastirskim imanjima. Kada hrišćanin
stupa u manastir da bi postao monah, najpre se postriže, ošiša, zatim promeni
ime i obuče crnu monašku odoru, rizu. Napušta svoju porodicu i sve
"krasote" . ovoga .
sveta. . Monasi .
žive . u .
svojim ćelijama, ali se zajednički mole i obeduju. Ovakav način
zove se kinovija, ili na staroslovenskom: opštežitije. Idioritmički
su oni manastiri gde svaki monah ima posebnu svojinu. Javljaju se znatno kasnije
i ovaj način života je napušten. Ko je jednom obukao monašku odoru, nije
je smeo skinuti, osim ako prekrši monaška pravila. Za vreme jela u zajedničkoj
trpezariji, čitaju se crkveni tekstovi i ne sme se pričati medjusobno.
U ćelijama se nije smela drzati hrana, pa ni voće. Monaške vrline su:
ćutanje, poniznost, umerenost, post, noćna molitva. Molitva je ustvari
i glavna suština monaškog života. Smatra se da su oni sasvim svesno žrtvovani
od svoga naroda da bi mu stvorili molitveni štit i zaštitu. Pored monaha,
postojali su i pustinjaci. Oni su živeli sasvim usamljeno i hranili se medom i
voćem. Jedan od najpoznatijih pustinjaka bio je čuveni sveti otac
Prohor Pčinjski, koji je živeo na planini Kozjak, kao i sveti Petar Koriški.
Njihova imena dobili su manastiri gde su i sahranjeni. Prvi pustinjaci osnovali
su svoje kolonije još u pustinjama starog Egipta. Odatle su došli najpre u
Italiju, a zatim na Atos. Monasi sa Atosa dolazili su u Srbiju i podizali monaške
ćelije i obnavljali crkve. Prihvatanjem hrišćanstva i crkvene službe
na svom jeziku, kod Srba počinje prosvetni razvoj. Manastiri tako postaju
duhovna i prosvetno-kulturna središta.
glavna strana