Ugledno
duhovno središte srednjovjekovne srpske države - manastir Žiču- Dom Spasov, hram
Vaznesenja podigao je kralj Stefan Prvovenčani sa svojim bratom Sv. Savom
početkom XIII vijeka. Ovaj manastir po svom značaju izdvaja se od ostalih srpskih
crkava i manastira jer je osnovan sa namerom da bude sedište arhiepiskopije, gdje
će se krunisati kraljevi i postavljati arhiepiskopi srpske crkve. Kao ni jedan
drugi srpski manastir, Žiča je doživela tragična razaranja. Prvo veće razaranje
bilo je u poslednjoj deceniji XIII vijeka od strane Kumana, a zatim pod najezdom
Turaka. Podizana i rušena, čuvana i napuštana, nadgrađivana i od prijatelja i
od neprijatelja, Žiča danas malo liči na onu iz vremena kralja Stefana
Prvovenčanog i arhiepiskopa Save. Velika manastirska crkva nosi sve odlike
zrelog Raškog graditeljskog stila čiji je rodonačelnik Sv. Sava. Hram je bio
ukrašen freskama tek posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. Najstarije
freske u Žiči, izvedene neposredno po Savinom povratku u zemlju, sačuvane su
samo u pjevničkim prostorijama. U ostalim dijelovima crkve - u oltarskom prostoru,
naosu i staroj priprati, one su kasnije, zbog oštećenosti, zamijenjene novim
slojem.Žiča
u našem narodu ima veliki ugled. Naziva se "sedmovrata Žiča" zato
što
je u njoj krunisano sedam srpskih kraljeva (za svako krunisanje otvarana su nova
vrata). Crvena fasada manastira je simbol kraljevstva.
glavna strana