Ugledno duhovno središte srednjovjekovne srpske države - manastir Žiču- Dom Spasov, hram Vaznesenja podigao je kralj Stefan Prvovenčani sa svojim bratom Sv. Savom početkom XIII vijeka. Ovaj manastir po svom značaju izdvaja se od ostalih srpskih crkava i manastira jer je osnovan sa namerom da bude sedište arhiepiskopije, gdje će se krunisati kraljevi i postavljati arhiepiskopi srpske crkve. Kao ni jedan drugi srpski manastir, Žiča je doživela tragična razaranja. Prvo veće razaranje bilo je u poslednjoj deceniji XIII vijeka od strane Kumana, a zatim pod najezdom Turaka. Podizana i rušena, čuvana i napuštana, nadgrađivana i od prijatelja i od neprijatelja, Žiča danas malo liči na onu iz vremena kralja Stefana Prvovenčanog i arhiepiskopa Save. Velika manastirska crkva nosi sve odlike zrelog Raškog graditeljskog stila čiji je rodonačelnik Sv. Sava. Hram je bio ukrašen freskama tek posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. Najstarije freske u Žiči, izvedene neposredno po Savinom povratku u zemlju, sačuvane su samo u pjevničkim prostorijama. U ostalim dijelovima crkve - u oltarskom prostoru, naosu i staroj priprati, one su kasnije, zbog oštećenosti, zamijenjene novim slojem.Žiča u našem narodu ima veliki ugled. Naziva se "sedmovrata Žiča" zato što je u njoj krunisano sedam srpskih kraljeva (za svako krunisanje otvarana su nova vrata). Crvena fasada manastira je simbol kraljevstva.

 glavna strana