POSAO
U vojsku nije išao. Oslobođen je zbog
uskih grudi i, po preporuci prijatelja, postaje privremeni učitelj u selu
Prliti ispod Vrške Čuke, a pokraj Zaječara. Sve u nadi da će imati dovoljno
vremena da se posveti pjesmama. Teško je, ipak, biti raspjevan u čamotinji i
tišini, te on mnoge noći provodi sa seljacima uz tabliće i čokanje rakije. U
grad odlazi jednom mjesečno po platu, bez koje se ujutro vraća u selo, nakon
kafanske sjedeljke. I novih trideset dana posta, do novog odlaska u Zaječar.
To je trajalo dvije godine, kada je odlučio da napusti učiteljsko
mjesto i, s tek podignutom platom, krene u Beograd, jedini mogući put za sve
pjesnike.
Ušao je sasvim tiho u društvo beogradskih velikana, u vrijeme kada se
živjelo po kafanama koje su bile i jedina sastajališta. Znalo se da se, kada
izađe, časopis u kafani pročita od korica do korica. Kada se pojavi novo
književno ime, kafane zabruje. Glumci su predstave nastavljali u kafanama.
Ljudi su se u njima bratimili i krvili. Uzalud je uvaženi Jovan Skerlić grmio
da je sve zlo od njih.
Visok i mršav, poduže kose i posve neobičnih brkova, s naočarima iza
kojih je vrebao zadivljujući pogled, bivši učitelj iz okoline Zaječara tek
uz pomoć Nušića uspijeva da pronađe prvo zaposlenje. Pjesnik, koji će
kasnije postati stalni stanovnik bezmalo svih naših antologija, radio je kao
kantardžija na savamalskoj trošarini i sa snebivanjem se žali prijateljima da
povazdan mora da mjeri šljive.
Od prve plate štampao je posjetnicu na kojoj je pisalo samo Dis.
Po svoj prilici, to je bila skraćenica, odnosno srednji slog njegovog imena VlaDISlav, mada su neki tvrdili da je to ime grada iz Danteovog
"Pakla", a drugi da je to bio srpski srednjovijekovni naziv za
evropski zapad. Prilično dugo nadimak je ispisivan isključivo latinicom, kako
ga je pisao i sam pjesnik, da bi odnedavno bio štampan i ćiriličnim pismom.
Dva puta otpušten iz službe, živio je ni od čega: od korektura i
saradnje po dnevnim listovima, od neznanih i neviđenih poslova pjesnika, koga
je negativno kritikovao Jovan Skerlić, najuticajniji kritičar tog vremena.