Kada je vladika Petar II Petrovi} Wego{ umro, strven od tuberkuloze, vlast je u naslijedstvo ostavio svom sinovcu Danilu Stankovu Petrovi}u, mladom,  neuglednom momku. Danilo, ro|en 25.maja1826. godine, imao je samo 25 godina kada je preuzeo vlast. Uz podr{ku ruskog dvora, Danilo je dobio svetovnu vlast. Podr{ka od strane naroda bila je o~ekivana, jer je ovaj ~in bio u interesu crnogorske borbe za slobodu da bira svog svetovnog poglavara. Dodajmo i to da je Turska redovno tuma~ila polo`aj Crne Gore kao svoje oblasti, jer su vladike do{le do svojih vladaju}ih mjesta zahvaquju}i  duhovnom polo`aju.

    1.marta 1852. crnogorski zbor usvaja prijedlog, uz nagovor jednog ruskog izaslanika, da  Crna Gora postane naslijedna kne`evina , i prema tom , i sa svjetovnim vladarem.

Kwaz Danilo je prije toga morao li~nom intervencijom na Cetiwu da osigura vlast za sebe i da se suprotstavi svom stricu Peri Petrovi}u, predsjedniku Senata. Danilo je otputovao u Petrograd, da se predstavi caru Nikoli, koji je zajedno sa Rusijom,  progla{avan za pokroviteqa Crne Gore, te je tamo otvoreno priznat za kneza.

   Po me|unarodnim ugovorima, Crna Gora nije nigdje bila priznavana ni kao vazalna, a kamoli nezavisna dr`ava. Isto tako, Rusija, zakonski nije bila pokroviteq Crne Gore, te nije imala nikakvo zakonsko pravo da priznaje i mijewa dr`avnu upravu u toj zemqi. Iako se Crna Gora ogla{avala kao nezavisna od Turaka, Porta je zanemarivala crnogorsko odmetni{tvo, iz obzira prema Rusiji. Uskoro Rusija postaje crnogorski pokroviteq ne samo pred Portom nego i u Be~u.

Promena vlasti do koje je do{lo unutar dr`ave nije odgovarala Turskoj, jer bi priznavawem titule priznala i novu dr`avu. ^ak ni stariji ~lanovi porodice Petrovi}a nisu bili zadovoqni ovakvim ishodom doga|aja, posebno najstariji vladikin brat Pera. Danilo je bio energi~an mladi}, pun ambicije i `eqan uspjeha. Iako je osje}ao neprijateqstvo prema Turskoj, u prvo vrijeme ga nije izra`avao, po nagovoru ruskih savjetnika.

   Uskoro, ipak dolazi do sukoba izme|u Crne Gore i Turske, a u to biva umje{ana austrijska vlada i wen dvor. Omer-pa{a, po~etkom 1851. objavquje svoje planove o pokoravawu Crne Gore, na {ta kwaz Danilo odgovara podsticawem pobuwenika, te smawewem turskog uticaja.Jedno vrijeme Crna Gora bila je ~vrsto stegnuta u turski obru~, da bi 31. januara 1853. austrijski general Lajningen predao Turskoj ultimatum za obustavqawe neprijateqstva prema Crnoj Gori. Crnogorsko pitawe je ostalo  i daqe otvoreno.Turska je nastavila sa insistirawem da je novonastala kne`evina wena pokrajina.       Poslije Ruskog poraza u Krimskom ratu, na Pariskom kongresu 14. marta 1856. , Rusija je bila primorana negirati bilo kakve dubqe veze sa Crnom Gorom, te priznati samo uzajamne simpatije. Crna Gora je progla{ena za tursku  pokrajinu, {to knez Danilo nije mogao da otrpi. Kako nije mogao da tra`i pomo} ni od pora`ene Rusije, ali ni od Austrije, koja ga je napustila, Danilo odlazi u posjetu Napoleonu III. Kne`eve veze sa Francuskom bile su lo{e prihva}ene i u Be~u i u Petrogradu, a dale su povod kne`evom stricu \or|u da otvoreno ustane protiv kneza i da ga po~ne javno optu`ivati zbog wegove stroge i bezobzirne unutra{we politike.

   Da bi od Crne Gore stvorio pravu dr`avu, knez Danilo je prvo morao da suzbije plemensku premo}, koja je zemqi davala karakter plemenskih saveza. U te svrhe, knez 1855. godine izdaje zakonik, u ciqu suzbijawa mo}i pojedinaca i bratstava, i u oja~avawu centralne vlasti. Danilo je smatrao da se lo{e navike i anarhija mogu suzbiti samo radikalnim merama, i beskompromisnom primjenom sile. Mo`emo ga okarakterisati kao ~ovjeka prijeke naravi, svojevoqnog i bez mnogo takta. Kwaz je u zemqi izazvao dosta neprijateqa, kojima su se prikqu~ili ~ak i neki ~lanovi wegove porodice, kao i qudi iz najbli`e okoline.

    Po povratku iz Francuske,kwaz je pokrenuo  crnogorsko pitawe, {to je na kraju dovelo do otvorenog sukoba sa Turskom. U dvomjese~nom ratu sa Turskom 1852-53. do{li su do izra`aja nedostaci  i slabosti u organizaciji crnogorske vojske. Vojska je bila potrebna knezu ne samo zbog rata sa Turskom, nego i zbog o~uvawa vlasti i u~vr{}ivawa dr`avnog aparata. Tako je zakonima iz 1855.god. sankcionisana op{ta vojna obaveza i  predvi|ene su kazne za neizvr{avawe vojnih du`nosti.

   U ciqu ja~awa organa vlasti, knez je morao da likvidira opoziciju, okupqenu oko wegovog strica, predsjednika Senata, Pera Tomova Petrovi}a. Svoje pristalice, knez je postavqao na visoke polo`aje, davao im mjesta u Senatu, ~inovnicima pove}avao plate i na taj na~in ih vezivao za sebe. Svako pleme imalo je svog plemenskog kapetana, koji je imao administrativnu, sudsku i vojnu vlast. Time je sebi stvorio uslove za u~vr{}ivawe svoje vlasti.Organi dr`avne vlasti po~eli su se uvoditi jo{ u vrijeme vladavine Petra I i Petra II , ali  za vladavine kwaza Danila postali su mnogo ~v{}i i efikasniji, te istupaju sa znatno vi{e dr`avne prinude u borbi protiv konzervativnih snaga.

   Centralna dr`avna vlast preduzima mjere koje }e stvoriti jedinstveno privredno podru~je, carinske mjere {tite doma}u proizvodwu, te dolazi do uve}awa trgova~kog kapitala.

   Kwaz Danilo je doprinijeo razvoju zakonodavstva u Crnoj Gori, ulagao je u razvoj doma}e privrede sa ciqem da formira jedinstveno nacionalno tr`i{te. Isto tako, kao ve} okarakterisan borac za nacionalno oslobo|ewe od Turske, dosta je doprinijeo i u diplomatskim i vojnim poslovima nove kne`evine.

   Kwaz je poslije bitke na Grahovcu, bio sprije~en da u`iva plodove svoje pobjede. On je 1.avgusta1860. podlegao rani, koju mu je u Kotoru zadao jedan crnogorski emigrant, iz porodi~ne osvete.

    Kako kwaz Danilo nije imao mu{ke djece, naslijedio ga je Nikola, sin wegova brata, grahovskog pobjednika Mirka.