Slabosti su joj visoka nezaposlenost, 1999 iznosila je 11%. Visoki porezi i socijalne takse kao i visoka cena rada, gubljenje pozicije u tradicionalnim idustrijama kao željezo, čelik, metalurgija i tekstil.

Francuska je u sredini tranzicije sa dobrostojeće moderne ekonomije koju karakteriše rasprostranjeno državno vlasništvo i intervencija na ekonomiju koja se više oslanja na tržišni mehanizam. Socijalistički vođena vlada je djelomično ili poptuno privatizovala mnoge velike kompanije, banke i osiguravajuće kuće, ali je još uvijek preostalo nekoliko kontrolnih akcijskih paketa u nekoliko firmi, uključujući Air France, Francuski Telekom, Reno i Thales. Državno vlasništvo je takođe dominirajuće u nekoliko sektora kao energija, javni prevoz i odbrambene industrije. Telekomunikacijski sektor se postepeno otvara prema konkurenciji. Francuski vodeći poslovni krugovi su i dalje vjerni kapitalizmu u kome preovladava socijalna jednakost utvrđena zakonima, porezuma i izdacima socijalnog sektora, koji smanjuju dohodovnu razliku i uticaj slobodnog tržišta na javno zdravstvo i blagostanje. Sadašnja vlada je smanjila poresku stopu za porez na dohodak i uvela mjere za povećanje zaposlenosti. Krajem 2002.godine vlada se fokusirala na probleme visokih cijena nadnica i fleksibilnost tržišta rada, što je rezultiralo radnom sedmicom od 35 radnih sat i restrikcijama za godišnje odmore. Vlada takođe nastoji da progura penzione reforme i pojednostavljenje administrativnih procedura. Poreski teret ostaje jedan od najtežih u Evropi. Trenutno globalno ekonomsko usporavanje i nefleksibilni budžet su povećali deficit iznad dozvoljene stope u EU od 3%. Poslovne investicije i dalje ostaju malobrojne zbog niskih kamatnih stopa, visokog duga i klizave cijene kapitala.